fbpx
spot_img

Radna sveska iz poznavanja društva Simonida Banjeglav

Nikad ne secite vene

 

Oguglavam na svoju okolinu

Koliko mogu.

Bombaši – samoubice ginu

I s njima gomile ljudi.

Dokoni klinci diluju drogu.

Ništa me više ne čudi…

Oguglavam na svoju okolinu.

Više me ne brinu

Provalne krađe.

Oružane pljačke.

Potonule lađe.

Kritične tačke.

Porast broja samoubica.

Oguglavam na očajnička lica

Koja bez cilja tumaraju.

Oguglavam na žrtve prevare

I one koji varaju.

Oguglavam na nepismene –

Tu, pored mene,

Oguglavam na prosjake,

Na maloletne prostitutke,

Na vračare i vidovnjake,

Na one koji ćutke

Preskaču leš na trotoaru.

Na beskućnike i skitnice

Oguglala sam sasvim.

Oguglavam na sitnice.

Na pičkin dim.

Na zakon jačeg i nemoć zakona.

Na one što bacaju đubre sa balkona.

Što preturaju po kontejneru

U želji da se prehrane.

Na predozirane narkomane

I narkomane u krizi.

Oguglavam na eroziju misli,

Na sve što su potisli

I proterali…

Oguglavam na svoju okolinu,

Na vas, generali!

Na vas, redovi!

Vas – koji ste znali,

A ćutali!

Oguglavam na vas čiji snovi

Ostaju vaši i samo vaši.

Oguglavam na zlikovce

Koje smatraju herojima…

Oguglavam na novce,

Gotovo isprane, kojima

Kupujete sve – jer sve je na prodaju.

Oguglavam na one koji hodaju

I sami sa sobom razgovaraju.

Oguglavam na one što udaraju

Glavom u zid,

Što pucaju sebi u noge.

Na one što ih nije stid –

A trebalo bi da se stide

Oguglavam Na bolide.

Na notorne laži

Lažnih svedoka.

Oguglavam na sve što traži

Nerazumna stoka.

Oguglavam na ozonske rupe

I klimatske promene.

Na sve oko mene

Što nema svrhu –

Ni u snu,

Ni na javi.

Oguglavam na one na vrhu.

Što mašu isukanim mačevima.

Oguglavam na one na dnu.

Zaglibljene u mulju.

Oguglavam na zlatnu sredinu

Koja se davi.

Zatrovana tračevima.

Oguglavam na rulju

Koja vođi kliče,

Oguglavam na prazne priče,

Na svakog ko proriče

Sudbinu naivcima.

Oguglavam na svoju okolinu

Koliko – toliko.

Ne, ne želim da iko

Trguje mojim živcima.

Oguglavam na svoju okolinu.

Ne marim više za istinu,

Niti za pravdu.

Oguglavam na one što kradu,

Na one što ne misle svojom glavom

I što se kockaju sa državom.

Oguglavam – kao i stotine

Što se spasoše giljotine.

Ne želim glavu da skinem s ramena,

Da se njome kuglam!

I zato želim na sve da oguglam!

Oguglavam na svoju okolinu –

Potučena do nogu,

Pretvorena u mašinu!

Jedino još ne mogu

(a nema ni potrebe)

Da oguglam na tebe.

 

 

Nebojša Čandić
Nebojša Čandić
Student iz Doboja, koji nije zapalio žito. Neko. Homo ludens. Uža specijalnost - igra riječima i kuvanje turske kafe u bosanskom loncu. Slobodnog vremena nema, jer ga provodi glumeći da je zauzet.