Purpurna svijeća
Pripravan za odlazak na onaj svijet, jedan čovjek pozva svoju ženu da pristupi njegovoj samrtnoj postelji i reče joj:
– Uskoro ću te zauvijek napustiti; i, imajući to u vidu, pruži mi posljednji dokaz svoje ljubavi i vjernosti… Jer, u saglasju se našom uzvišenom religijom, neophodno je da se oženjeni čovjek koji očekuje da bude propušten kroz Nebesku Kapiju zakune da se nikad nije uprljao sa nedostojnom ženom. U mom stolu naći ćeš jednu purpurnu svijeću, koju je blagoslovio sam naš Prvosveštenik… Ta svijeća ima posebno mistično svojstvo… Zakuni mi se da se, dok ona postoji, nećeš ponovo udati!
Žena se zakune i čovjek mirno ispusti dušu. I dok je pogreb bio u toku, neutešna žena ostade da stoji pokraj mrtvačkog kovčega, sa upaljenom purpurnom svijećom, sve dok ovo nije sasvim dogorjela.
