Originalni Unravel iz 2016. bio mi je pravo malo iznenađenje s obzirom na izdavački potpis Electronic Artsa. Nekim čudom nije to bila spin-off igra Battlefield serijala s vunenom lutkom u glavnoj ulozi. Bio je to dobar puzzle platformer koji je imao unikatnu ideju, prekrasan vizualni stil te simpatično klupko od priče. Igla koja ga je isplela napravila je to bez labavih krajeva pa nisam očekivao nastavak priče nego sam krenuo na neke nove virtualne poljane. Međutim, Unravel me po drugi put uspio iznenaditi, i to ne iz razloga što je Unravel Two izašao isti dan kada je bio i najavljen.
Odmah u startu treba napomenuti da Unravel Two zapravo nije nastavak u punom smislu riječi. To je manje kontinuacija poznate priče nego li je početak nečega sasvim novog. Ako je prvi Unravel predstavljao odmotavanje unatrag, ovaj naslov je njegova suprotnost. Kroz trajanje prve igre Yarny je jednom niti vune povezao valjda pola svijeta, no ovaj put već u uvodnoj sceni ta nit puca. Stropoštavši se s palube broda zatečenog u oluji, Yarny završi nasukan na obali. Tamo na sreću sretne nekog poznatog. Ne, to ipak nije Prosynecki, već još jedan Yarny s kojim se on pritom odmah poveže. Kako metaforički tako i doslovno, spojivši krajeve vune na mjestu gdje je nit prekinuta. Dosta fora početak.
Uglavnom, Yarni više nije sam. Unravel Two osmišljen je s co-op načinom igranja na pameti. U bilo kojem trenutku moguće je podići kontroler i jednim pritiskom ubaciti se u igru. Nažalost, za co-op sesije baš morate imati dva kontrolera jer je multiplayer isključivo lokalni, odnosno nema igranja s drugim igračem preko interneta, što je razočaravajuće. U bilo kojem slučaju, glavni problem prilikom igranja više nije kako riješiti zagonetke, a da pritom nit vune ne dođe do kraja i Yarny se rasplete, već je naglasak stavljen na koordinaciju, timsku suradnju između međusobno (po)vezanih Yarnyja dok se na svojoj avanturi nose s različitim preprekama.
Odmah u startu treba napomenuti da Unravel Two zapravo nije nastavak poznate priče već početak nečega sasvim novog.
Te prepreke dolaze u više oblika, no najčešće se svode na problemske zadatke u kojima koristeći svoje vunene supermoći odmotavanja Yarnyji trebaju doseći nedostupna mjesta. Sam je gameplay u cijelosti brži nego u prethodniku, s mnogo učestalijim checkpointovima i općenito većim brojem po život opasnih situacija. Kontrole su mnogo preciznije i odmjerenije pa je veći naglasak stavljen na akcijske sekvence. One ne predstavljaju izvor frustracije, kao što je to bilo u originalu, već su zapravo dobrodošao predah od mozgalica koje i dalje čine okosnicu gameplayja. Surfanje na brzacima, bježanje od požara ili životinja neke su od stvari su kroz koje će Yarnyji morati proći da bi došli do svojeg cilja.
Taj cilj je, slično kao i u prvom nastavku, velikim dijelom tek natuknut. Usprkos tome, promjenu u tonu priče vrlo je lako uočiti. U Unravelu Two veze su s prošlošću prekinute, te dva Yarnyja svoju budućnost trebaju graditi isključivo vlastitim sredstvima. U jednadžbu je ipak dodan element društvenosti radi kojeg je igra usprkos mjestu radnje daleko veselija i opuštenija od originala. Bez da ulazim u previše detalja, vizija pozadinskoga svijeta u ovom Unravelu prilično je distopijskog karaktera te će se Yarnyjima na putu ispriječiti i neki protivnici iz mašte.
Vizija pozadinskoga svijeta u ovom Unravelu prilično je distopijskog karaktera.
S tehničke strane, igra je izvrsna. Vizualna i zvučna prezentacija ispeglani su u odnosu na original. Poboljšana je i kamera koja je ovaj put udaljenija te daje bolji pregled okoline. Yarnyji su responzivniji, a čak i prilikom igranja nasamo kontrole su intuitivne. Mozgalice su raznovrsnije i ovaj put nema neočekivanih skokova u težini. Izbačeni su frustrirajući logički problemi čija su rješenja počivala na nekim meni nepoznatim Newtonovim zakonima. Ovu igru prošao sam samo u nepunih šest sati, bez da sam pustio kap znoja. Ako se ne žurite, za prelazak će vam trebati vjerojatno nešto više vremena. Pogledajte video pa se uvjerite koliko sam zapravo dobar!
U igru su dodani su i određeni elementi koji povećavaju replay value kao što su dodatni leveli i izazovi vezani uz već pređene levele. Sam dizajn svijeta ponovno počiva na principu središnje točke, u ovom slučaju svjetionika. Iz svjetionika koji predstavlja polaznu točku i stanicu za odmor, Yarnyji putuju u raznovrsne, a u nekim slučajevima i prostorom prilično udaljene krajolike, te se zatim vraćaju u bazu koja se mijenja svakim uspješnom ekspedicijom.
Iz svjetionika koji predstavlja središnju točku i stanicu za odmor, Yarniji putuju u raznovrsne i prilično udaljene krajolike.
Što se tiče tehničkog dijela i samog gameplayja, tu nemam nekih velikih zamjerki. Ovo mi je u tom pogledu vjerojatno najdraži platformer u zadnje vrijeme. No, glavninu recenzije posvetio sam aspektu priče. Priča je bila razlog radi kojeg sam upamtio prvi Unravel nakon što sam ga odigrao. To je element radi kojeg s tom igrom dosađujem prijateljima usprkos tome što mi je ona, sama po sebi, bila tek prosječna.
Dok se je u originalu ispričana priča doimala kao polazište za gameplay, ovdje je stvar obrnuta. Iako je zabavno pratiti kako sve žive i nežive sile, od neposlušnih skateboarda do uznemirenih štuka, nastoje malim Yarnijima stati na kraj, ovu je igru zapravo zabavnije igrati zbog čistog gameplayja, a ne zbog narativnog aspekta. „Yes, things break beyond repair sometimes, but we can always build anew“ jedan je od citata s kraja igre i dobrim dijelom prikladan opis ove igre.
Iako se pokazalo nemogućim ponoviti svježinu originala, Unravel Two napretkom u svim aspektima osim priče predstavlja uspješnu realizaciju zaokreta u filozofiji prema proizvodnji igre koja je u prvom planu zabavna, a samim time i užitak za igrati.
Izvor: hcl.hr
