fbpx
spot_img

1. SYNERGY 2017: pozorišni festival jezičkih manjina sveta u Novom Sadu

Synergy, prvi pozorišni festival jezičkih manjina sveta u Novom Sadu biće održan od 2. do 6. oktobra, u dva pozorišta (Novosadsko pozorište Ujvideki Sinaz i Srpsko narodno pozorište). Festival je osmišljen tako da okupi profesionalne pozorišne umetnike koji u sredinama u kojima žive, stvaraju na jezicima nacionalnih zajednica kojima pripadaju. Publika će imati prilike da pogleda šest selektovanih predstava iz inostranstva i jednu domaću premijeru. Nulti dan festivala rezervisan je za premijernu predstavu domaćina: Grobnica za Borisa DavidovičaDanila Kiša u režiji Aleksandra Popovskog (Ujvideki Sinaz). Slede predstave: ruskog dramskog pozorišta iz Kazahstana – Mankurt, jevrejsko državno pozorište iz Bukurešta – Dibuk i ansambla iz rumunije – Galeb, turskog teatra iz Makedonije Otelo, srpsko pozorište iz Mađarske Sentandrejsko jevanđelje i ansambl iz AustrijE – Kafana kod Jeremije. Idejni tvorci Synergy#WTF (World Theatre Festival) su Valentin Vencel, direktor Novosadskog pozorišta i generalni menadžer festivala Oršoja Frejtag. Tokom festivala biće održana i radionica čijom će prezentacijom će biti zatvoren festival; razgovori o predstavama te naučni skup na temu manjinskih jezika i njihovog mesta u evropskom kulturnom kontekstu kao i ulozi manjinskih jezika u većinskim kulturama u kojima žive. Festival je deo projekta Novi Sad – evropska prestonica kulture 2021.

Na festivalu su mogle da učestvuju profesionalne pozorišne trupe i pozorišta koji su autentičan umetnički izraz manjinskih jezičkih zajednica u zemljama u kojima žive (van svojih matica). Osnova za izbor je evropska karta manjinskih jezika, a selektorki tim festivala je odabrao najbolje  predstave. Karte za festival Synergy počele su da se prodaju u Novosadskom pozorištu i Srpskom narodnom pozorištu i koštaju 500 rsd.

Program festivala

2. oktobra u 19h, Novosadsko pozorište GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA Novosadsko pozorište/Ujvideki Szinhaz / premijera! 
3. oktobra u 19h, SNP DIBUK, Državno jevrejsko pozorište iz Bukurešta/Rumunija
4. oktobra u 19.30h, Novosadsko pozorište  MANKURT – VEČITI ROB, Maksim Gorki Rusko dramsko pozorište iz Astane/Kazahstan
5. oktobra u 18h, Novosadsko pozorište SENTANDREJSKO JEVANĐELJE, Srpsko pozorište u Mađarskoj, Budimpešta
5. oktobra u 20.30h, SNP OTELO, NU Turski teatar iz Skoplja/Makedonija
6. oktobra u 18h, SNP GALEB, Ansambl Mikloš Tompa NP iz Targu Mureša/Rumunija
6. oktobra u 21h, Novosadsko pozorište KAFANA KOD JEREMIJE, Ansambl Danica iz Salcburga/Austrija

Više o predstavama:
GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA, Danilo Kiš, Novosadsko pozorište/Ujvideki Szinhaz

Režija: Aleksandar Popovski

Igraju: Gabriela Crnković, Emina Elor, Agota Ferenc, Atila Giric, Daniel Gomboš, Daniel Husta, Silvia Križan, Ištvan Kereši, Judit Laslo, Arpad Mesaroš, Atila Nemet, Gabor Pongo i Zoltan Širmer

Dramatizacija: Erne Verebeš, Koreograf: Ista Stepanov, kompozitor Marjan Nećak, scenograf: Aleksandar Popovski, kostimograf: Snežana Pešić


Nećemo da se deremo na publiku. Na nju se svi već dovoljno deru… Tražimo atom, zatureni atom želje za pravdoljubivošću, atom ljudskosti… Jer on nas drži ljudima. On našu biografiju čini našom. Pitamo se, koliko danas mogu da prođem kroz ovaj svet a da se ne okaljam, da na mojim čizmama ne bude blata… Proći život bez puno blata na cipelama ili izabereš da obuješ čizme pa prođeš kroz život… Izbor je tvoj… Limb između je taj atom za kojim tragamo… Moja lična biografija… Aleksandar Popovski

DIBUK, Simon Aanski, Državno jevrejsko pozorište iz Bukurešta/Rumunija, 120min (bez pauze)

Režija: Kris Simon-Merkurian

Uloge: Alexandra FASOLĂ, Veaceslav GROSU, Vlad LOGIGAN, Mihai CIUCĂ, Andrei FINȚI, Nicolae CĂLUGĂRIȚA, Luana STOICA / Maia MORGENSTERN, Mircea DRAGOMAN, Marius CĂLUGĂRIȚA, Cabiria MORGENSTERN, Mihai PREJBAN i dr.

Dibuk je jedno od najintrigantnijih dela dramske literature na jidišu. To je ljubavna priča koja počinje u ovom našem realnom svetu a nastavlje se u sasvim drugoj dimenziji. Veza je uspostavljena između Boga i čoveka. Kada se ona pokida budi se neki nepoznati svet, između magije i prirode, između nadrealiozma i stvarnosti, između konvencionalnog i nekonvencionalnog, u tim sukobima desi se da čovek izgubi ili dobije svoju dušu natrag. Pred čovečanstvom je uvek neki izazovni greh, i čovek sve više postaje nekako bespomoćan pred licem svih tih izazova. Ne treba da pobedimo greh, nego da svet činimo boljim. Sve što je bog stvorio nosi iskru svetlosti, može da posluži tom izlečenju. Kris Simion

MANKURT – VEČITI ROB, Maksim Gorki Rusko dramsko pozorište iz Astane/Kazahstan

Režija: Barzu Abdurazakov
Uloge: Aleksandar Korženko, Aleksandar Lukaševič, Marija Bandiševa, Danil Homko, Dmitrij Maštakov, Natalija Kosjenko, Sanžar Rahimov i dr.

Sjedinivši besmrtna dela Čingiza Ajtmatova (Stanica Buran), Albera Kamija (Opsadno stanje), Venedikta Jerofejeva (Valpurgijska noć, ili koraci Komandora), Jevgenija Švarca (Drakon) i Vilijama Šekspira (Kralj Lir), režiser je stvorio veliku predstavu, koja obuhvata impozantan vremenski presek nekoliko stotina godina.

U svako doba, najveći umovi su se bavili misterijom prirode ropstva. Na kraju krajeva, rob nije uvek eksploatacioni i iscrpljujući posao, premlaćivanje i nasilje. Suština ropstva je da rad, volja i, što je najvažnije, misli robova, pripadaju drugom. To jest, osoba koja ne može da dosegne ciljeve i reši zadatke svog života – jeste rob, Zombi, Mankurt. On je kontrolisano biće sa kojim možete učiniti sve i kome možete sugerisati bilo šta. Svrha sugestije je relativizacija ili instrumentalizacija vrednosti, prijateljstvo sa zlom i razvoj organskog spleta roba sa zlom; usvajanje zla kao norme i kao prirodno organsko okruženje. Cilj je unutrašnji sporazum sa zlom. „Mankurt. Večiti rob “ – je pokušaj da se uzmu u obzir samo dve od mnogih vrsta konformizma: „dobrovoljno „, sastavljeno od ravnodušnosti, bezbrižnosti i gluposti, i“ nasilnog “ – kada  rob shvati ropstvo kao jedinu sreću koja je predstavljena i kao jedina moguća sloboda. Jer „neslobodan čovek uvek idealizuje neslobodu.

 
SENTANDREJSKO JEVANĐELJE, Milan Rus, Srpsko pozorište u Mađarskoj, Budimpešta
Režija: Milan Rus
Glavne uloge: Marica Mandić i Draomir Dujmov
Pasija (misterijske igre) predstavlja specijalan žanr, koji nije bio toliko popularan u Srbiji kao u drugim zemljama, jer postavljanje svetih ljudi na scenu nije u duhu pravoslavlja. U zemlji u kojoj živimo – Mađarskoj – ovaj žanr ima tradiciju i ja sam igrao u komadu koji je 20 godina bio na repertoaru Nacionalnog pozorišta u Budimpešti. Srbi u Mađarskoj više stotina godina čuvaju svoju tradiciju: versku, folklornu, jezičku, ritualnu i to blago želimo da predstavimo široj javnosti i to kroz našu predstavu čiji su deo, i tradicionalni svadbeni ples kalaških Srba, I božićna slama na podu za praznik, i obredi koji se dešavaju u svakoj našoj kući na Badnje veče, pa i okretanje kolača na crkvenim slavama. Predstava polazi od fikcije: Joakim Vujić, naš sugrađanin, učitelj sentandrejski, učestvuje na takozvanim prikazanjima, koje katolici i protestanti igraju na Veliku subotu. Predstava je nastala iz zapitanosti zašto jedan ovakav prikaz ne bi bio ostvaren na srpskom jeziku, sa pravoslavnim pesmama i srpskim običajima? Sentandrejski Srbi imaju bogatu riznicu pesama, rituala i usmenih predanja na tu biblijsku temu, koju su poneli sa sobom iz kosovsko-metohijske pradomovine. Kao izvor za predstavu koristi se i Sveto pismo Vuka Stefanovića Karadžića kao i školske drame iz transilvanijskog mesta Čikšomljo. Ceo komad je pisan u rimovanom šestodeljenom aleksandrincu, koji je kao večita forma opstao još od Grka. U predstavu je ugrađen i jedan poduži citat iz pesme nepoznatog monaha iz Hilandara (13. vek). Milan Rus
OTELO, Vilijam Šekspir, NU Turski teatar iz Skoplja/Makedonija
Režija: Dejan Projkovski
Uloge: Dženap Samet, Suzan Akbelge, Selpin Kerim, Osman Ali, Zubejde Ali, Neat Ali
Ovu rediteljsku eksplikaciju posvećujem glumcima i svim kolegama iza scene sa kojima stvaramo naše zajedničke snove. Ova posveta je za glumce sa kojima se razumemo pogledom, disanjem, otkucajima srca… za glumce koji žive za tren, za ono nerazumljivo, za ono što se ne objašnjava rečima, za onaj svet u koji, ako ne veruješ – ne može da postoji. Za Selpina, Dženapa, Suzanu, Osmana, Zubejde, Neata… za glumce sa kojima gradimo i stvaramo snove. Svako stvaranje nove predstave sa njima, samo mi potvrđuje da još uvek postoje glumci koji posvećeno rade i žive u ime pozorišta… u ime trenutaka koji stvaramo… Trenutaka koji zovemo pozorište. Upravo je zbog toga ova rediteljska eksplikacija za moje glumce preko kojih, ja i vi draga publiko, čujemo tišinu na sceni. Dejan Projkovski
GALEB, A.P. Čehov, Ansambl Mikloš Tompa NP iz Targu Mureša/Rumunija, 2h 40min (sa pauzom)
Režija: Atila Keresteš
Uloge: Eržebet B. Filep, Žolt Laslo Barta, Lajoš Makra, Noemi Kadar, Andraš Đerfi / Györffy András, Agneš Lerinc, Andrea Varga, Andraš Korpoš, Jožef Biro, Janoš Hen, Čaba Šaloš
Ja sam tako mnogo govorio o novim formama, a sad osećam da i sam malo pomalo padam u šablon. – priznaje Trepljev u poslednjem činu „Galeba“.  Što se čovek više trudi, to je otkriće besmisla života tragičnije. Ali šta to daje smisao životu? Neki od likova u „Galebu“ odgovor na ovo pitanje nalaze u stvaranju, neki u konformizmu, neki u tradiciji a ima i takvih koji izlaz ne nalaze, ili ga ni ne traže, ili ih jednostavno ne zanima. Tipičan okoliš Čehovljevih drama, kuća na selu i daleki velegrad daju delu smisao ili ga komplikuju i čine besmislenim okolišem, u kojem najveće rasprave vode o tananoj granici  između umetnikovog talenta i nedostatku istog. Čehovljevi nasukani, izmučeni likovi su pored svega upetljani i u jedan ljubavni mnogougao u kojem svako svog izabranika doživljava kao svog spasitelja. Međutim, ne deluje da će do spasenja doći … Atila Keresteš
KAFANA KOD JEREMIJE, Ansambl Danica iz Salcburga/Austrija
Muzičko scenski igrokaz
Glavni protagonista programa je vokalno – instrumentalni ansambla „Danica“ iz Austrije, uz soliste pevače i instrumentaliste: Izvorinku Milošević – interpretatorku izvornih narodnih pesma te pesama na vlaškom jeziku, profesora Šarfa Vilfrida – internacionalno priznatog svirača citre, inače profesora Univerziteta „Anton Bruckner“ u Lincu i majstora umetničke gilde, Miroslava Miku Markovića – vokalnog solistu i vođu poznatog beogradskog ansambla za starogradsku muziku „Narakord“ i Zorana Šijakovića – majstora umetničke gilde, osnivača Udruženja „Danica“/Salcburg i solistu istoimenog vokalno – instrumentalnog ansambla.
NOVI SAD – EVROPSKA PRESTONICA KULTURE 2021. godine
Novi Sad, zajedno sa Temišvarom i Solunom, biće evropska prestonica kulture 2021. godine, odlučeno je, 13. oktobra 2016. godine u Briselu. Novi Sad će tako biti prvi grad izvan EU koji će poneti titulu evropske prstonice kulture. Deo kandidature bio je i festival jezičkih manjina sveta Synergy#WTF koji je pokrenulo Novosadsko pozorište/Ujvideki Szinhaz. U finalu je, pored Novog Sada, bio Herceg Novi.

Izvor: www.synergytheaterfest.com

Marko Radojičić 
Marko Radojičić http://bgedtculture.blogspot.rs/
Rođen u Čačku 1982. godine. Inženjer telekomunikacionog saobraćaja. Ljubitelj i pratilac kulturnih dešavanja. Pokrenuo blog o kulturi, Belgrade Edt Culture, u cilju njene popularizacije. Svojim pisanjem želi da promoviše književnost, pozorište, film, izložbe, muziku i igru. Živi i radi u Beogradu. Član UNS-a i međunarodnog udruženja novinara (International Federation of Journalists)