Tomislav Mačković: Ljubavni očaj

Marko je svet ugledao u jednom oblakoderu. Njegova majka Olja porodila se iznenada, dok je Markov otac Jovica bio na službenom putu.

 Bio je trgovački putnik, nadaleko poznat po šarmu i srcelomačkom odnosu prema ženama.

Jovicu nije bilo briga ni za Olju ni za dete koje se rodilo. Marko ga nije zanimao. Olja je bila u očaju. Kako i šta dalje? Jovica se bez reči složio sa njenim predlogom za razvod, ali mu je teško palo što stan na ekskluzivnoj lokaciji mora da se proda i da se novac podeli.

 Ipak, morao je.

Olja je svoj deo novca uložila u staru, oronulu seosku kuću svojih roditelja. Ostala je da živi sa njima i malim Markom, koji je svojom dečjom radoznalošću i sitnim nestašlucima uveseljavao ne samo majku, dedu i babu, već i ceo kraj. Zvali su ga Car. Marko je rastao, u školi nizao petice, a uz dedu je izučio više zanata koji su mu kasnije značili da se u životu uvek može snaći. Na nagovor majke, teška srca, odlučio se za fakultet. Selo mu je, međutim, bilo u srcu, pa nije želeo ništa drugo osim poljoprivrednog fakulteta, smer stočarstvo.

 Završio ga je u roku, sa desetkama, vratio se u selo i započeo niz projekata. Pred očima dede, babe, majke i celog kraja stvarao je svoju imperiju. Kako je farma rasla, a bila je organska i sve poznatija, bilo je potrebno sve više radnika. Dolazili su ljudi sa svih strana, i muškarci i žene. Marko je sve pošteno plaćao, svakog jutra obilazio okolna mesta, skupljao radnike i vraćao ih kućama. Plata je bila subotom. Sve bi bilo lepo da su ljudi znali da se zaustave. Počeli su da ga zadirkuju jer mu se bližila trideseta i govorili da bi trebalo da osnuje porodicu.

 „Znam da treba da se ženim, ali ne po svaku cenu“, odgovarao je Marko.

 Ferika, gazda iz susednog sela, koji je trgovao sa Markom, uvideo je priliku da svoju ćerku jedinicu Silvanu uda za njega. Bio je uporan, čak i napadan. Silvana se sve češće motala oko Marka. Bila je bibliotekarka i radila je u gradu. Kako je Marko voleo da čita, susreti su bili gotovo neminovni. Često su ostajali sami i, u jednom trenutku, Marko je popustio pred ženskim čarima.

Ipak, ubrzo je odlučio da sve to zaboravi. U njegovom srcu već je postojala druga žena – Brigita, devojka iz udaljenog sela, veterinarka po struci.

 U njoj je Marko video sve, kao što je i ona u njemu. Bili su iz istog sveta, voleli iste stvari. Marko je ubrzo oženio Brigitu i zajedno su stvarali porodicu i imanje. Silvana je nestala. Pričalo se da se preselila u drugi grad. Njen otac je ćutao o bilo kakvoj vezi svoje ćerke sa Markom, ali ga je mržnja razdirala.

 Nije mogao ni da čuje njegovo ime, a zavist zbog Markovog uspeha bila je još jača. Silvana se, da bi ublažila bol, udala za Tihomira, kog su svi zvali Tihi. Bio je baraba, ali je imao dušu. Trpeo je Silvanine ispade, ali i mešanje njenih roditelja, Vere i Ferike, u njihov brak.

Ćutao je i trudio se da decu koju je imao sa Silvanom izvede na pravi put. Radio je, trgovao i donosio novac kući. Za Marka nije znao ništa, kao ni za bračne izlete svoje supruge, koja je zavodila uglavnom mlađe muškarce. Jednog dana ostala je bez teksta kada je videla da je Tihi u kuću doveo Marka.

 Sve je bilo poslovno. Posao je uspešno završen i Tihi je predložio da odu u kafanu da to proslave. Marko je nevoljno pristao. Nije ih bilo dugo. Silvana je zvala muža, ali se nije javljao. Na kraju ga je policija pronašla u kanalu u koji je pijan sleteo i, na svu sreću, zaspao.

 Nakon bolničke opservacije vratio se kući, gde ga je Silvana dočekala u suzama i snažno zagrlila, kao nikada pre. „Ljubavi, šta se desilo? Zašto plačeš?“ pitao je Tihi. „Ljubavi… onaj čovek koga si doveo, Marko… on te je napio. Bio je tu dok si bio u kanalu. Hteo je… mene…“

 Tihi ju je netremice gledao. Slušao je i u sebi kovao plan osvete. Pred zoru je krenuo ka Markovoj i Brigitinoj kući. Kod sebe je imao pun pištolj. Cilj mu je bio jasan.

 Dok je čekao da svane i da se Marko pojavi, zazvonio mu je telefon. Ostao je bez teksta. Na ekranu je video svoju golu ženu, Silvanu, u zagrljaju dva mlada muškarca.

 Pokušao je da pozove te brojeve, ali bezuspešno. Stigla je samo poruka: „Ako nećeš da snimak tvoje žene ide dalje, uplati pet hiljada evra.“

Bes, očaj, sve mu je prolazilo kroz glavu, ali misao na decu bila je jača od svega. Nije mogao da učini ništa loše. Razum je prevladao. Otišao je u policiju i sve ispričao. Pozvan je i Marko. Istina je izašla na videlo.

 Silvana je osuđena na zatvorsku kaznu po više osnova. U zatvoru je shvatila kuda vode sujeta i laž. Rešila je da Tihog i decu zamoli za oproštaj. Učinila je to.

Kada je izašla na slobodu, bila je svesna jedne istine: u životu se ništa ne sme i ne može na silu.

Tomislav Mačković
Tomislav Mačković
Rođen u Subotici 1976. godine. Roditelj Nevene i Lazara, odlikovani vatrogasni oficir (vatrogasac dobrovoljac), kuvar. Pisac i novinar, fotoreporter sa jednom izdatom knjigom na bunjevačkoj ikavici pod naslovom "Pripovitke iz života tavankutski Bunjevaca". Saradnik Hrvatskih novina, Riči bunjevačke matice, subotičkih medija... Bavi se ekologijom i izraženi je kosmopolita.