Poezija je dešavanje,
O kojem Poeta istinom piše,
Na izvoru misli saputnice osvježi
I čeka na riječ da okrilati.
Jednu uz drugu i ko zna koju
Stihove slovnim vezom tka,
Kao što jesen lišću mijenja boju,
Poeta usnule budi iz sna.
Kroz krvotok milom putuje
Da tijelo toplinu pogleda osjeti,
U srcu slovno gnijezdo svije
I čeka na riječ da okrilati.
Jednu uz drugu i ko zna koju
Stihove slovnim vezom tka,
Kao što jesen lišću mijenja boju,
Poeta usnule budi iz sna.
Poeta stihove rimom ukrasi
Tužne utiješi, a sretne oduševi
Suzom opažanja pokvasi
I čeka na riječ da okrilati.
Jednu uz drugu i ko zna koju
Stihove slovnim vezom tka,
Kao što jesen lišću mijenja boju,
Poeta usnule budi iz sna!
Kratak osvrt na pjesmu:
Siguran sam da na svijetu ne postoji pjesnik
koji se riječima poeziji nije obratio i zahvalio
za njeno postojanje. Kroz stihove sam
pokušao dati svoj skroman doprinos i
poeziju predstaviti riječima koje sam
pažljivo jednu po jednu kao zrele voćke
birao. Strpljivo čekao da se riječima u tijelu
ugnjezde, a kada okrilate, evo pjesme, evo
radovanja. Poete su čarobnjaci koji riječima
boje mijenjaju i usnule bude iz sna! Iskreno
se nadam da sam rime pravilno upotrijebio,
iako ih manje u poeziji koristim. Poeziju
poredim sa onim što najviše volim, a volim
sve što u sebi ljubav nosi.
Pjesma nastaje kada dešavanje kao duga
poetu dotakne.
Poezija je izazov kao i svaka druga
umjetnost, u kojoj se pisanom riječi
nadarenost provjerava. Neko odustane jer
pisati nije lako, neko iz svog zadovoljstva
nastavi jer mu riječi energiju troše, a neko i
knjigu napiše. Poeta često u sjećanje putuje
da od zaborava dešavanja otme, a u
budućnosti nasluti promjena koje su kroz
maglu nagoveštene, alii za običnog čovjeka
neprimjetne. Sa stihovima prenosi, sreću,
ljubav, bol, patnju, stradanja i poruku šalje.
Iz svega navedenog napisaću misao
sa kojom ću podržati i tekst i napisanu
pjesmu.
Čovjek se čitanjem mijenja, od pročitane
knjigom nešto novo nauči, a od pročitanog
čovjeka nešto nevažno izgubi!
U pjesmi, ističem ponavljajuću strofu, taj stil
ću češće koristiti kada osjetim da poruku
treba dodatno naglasiti! Sa ponavljajućom
strofom poredim ljepotu lišća koje mijenja
boju i poezijom koja otvara oči i budi usnule
iz sna. I na kraju, za mene poezija kao žena
koja se cijeli život ljubi i nikad ne prestaje!
Odabrana misao za ovu pjesmu:
KNJIGA I ČOVJEK
Knjiga je vjeran prijatelj koji stroljivo čeka
da se list prevrne, a čovjek bez riječi se
okrene i nestane!
