Sa senima bdim i nemir ispija
pehar gorki i sveće prisluži,
a blesak njihov mi vrisak povija
krvave reke – plavi i rastuži.
Rat mi odnese mile – tebe brate,
od bonih priča mati nam usnula,
i otac zaspa – prizivao sate
detinjstva našeg bez kobi rasula.
Lipti iz ruku dželata krv tvoja,
vidim mu oči – nasmejane zveri,
plačem, ali se ne bojim tog nesoja.
Molim se da sve dragi Bog odmeri
pravedno – i da niknu zrna hlebna,
da usne topi pehar vina nebna.




