Reč koja traje: Zašto nam je danas više nego ikada potrebna kultura lepog govora

U vremenu u kojem se informacije mere megabajtima, a pažnja publike sekundama, činilo se da je zvuk ljudskog glasa postao jeftina sirovina. Živimo u eri brzih skrolovanja, kratkih video-formata i digitalnih skraćenica gde je pisana reč često svedena na mim, a izgovorena na puku buku. Ipak, onaj ko jednom stane pred mikrofon, stane pred kamere ili zakorači u studio, zna dobro da glas nije samo fizički talas koji prenosi poruku; glas je ogledalo duše, lična karta karaktera i, pre svega, neraskidivi most između dve svesti.

Kao novinar, spiker i neko ko je godine posvetio istraživanju nijansi našeg jezika, sve češće sa zebnjom, ali i sa nadom, posmatram mlađe generacije. Moje odrastanje u rodnim Runjanima i školovanje u Vukovoj spomen-školi, a potom i u Srednjoj školi „Sveti Sava”, ugradili su u mene duboko poštovanje prema tradiciji i pisanoj reči. Ipak, svet u kojem danas mlađi odrastaju nudi im nezabeleženu slobodu izražavanja, ali istovremeno preti da ih liši one najsuptilnije veštine – veštine artikulisanog, plemenitog i pravilnog govora.

Anatomija jedne zablude: Glas nije samo instrument, on je stav

U savremenom javnom prostoru odomaćila se opasna predrasuda da je dikcija stvar suvoparne forme, ostatak nekadašnjih televizijskih i radijskih diktata koji navodno guše slobodu i spontanost. Mladi često misle da je lepo govoriti isto što i „zvučati veštački“ ili „glumljeno“. To je fundamentalna greška.

Pravilna dikcija, akcentovanje i jasna artikulacija nisu okovi za misao; naprotiv, oni su krila koja toj misli omogućavaju da uzleti i sigurno sleti u svest slušaoca. Kada je reč ošišana, zbrzana, kada se gutaju slogovi i kada glas nema oslonac u dijafragmi već curi kroz zube, gubi se snaga argumenta. Reč gubi težinu.

Kultura govora u svojoj suštini predstavlja poštovanje sagovornika. Kada neko ulaže napor da govori razgovetno, književno i s merom, on ne pokazuje samo obrazovanje, već šalje jasnu poruku da ceni onoga ko ga sluša. U eri u kojoj se digitalna pismenost meri brojem objavljenih objava, moramo se zapitati: šta nam vredi sav sadržaj ovog sveta ako nismo u stanju da ga izgovorimo tako da nas ljudi razumeju i zapamte?

Izazovi modernog doba: Kako ekrani utiču na glas mlade generacije?

Mlađe generacije danas komuniciraju drugačije nego bilo koja generacija pre njih. Pisana reč u formi četova, poruka i komentara dominira njihovom svakodnevicom, dok se živa reč potiskuje u drugi plan. Kada se glas i upotrebi, on je često pod uticajem globalnih medijskih trendova, stranih jezičkih fraza i nametnutog slenga koji, ma koliko bio dinamičan, često osiromašuje naš prebogati maternji jezik.

Nekoliko ključnih faktora oblikuje govornu kulturu mladih danas:

  • Smanjena tolerancija za napor: Brzi mediji uče mlade da se sve servira odmah, što se odražava i na govor – rečenice se skraćuju, padeži se gube, a rečnik se svodi na nekoliko univerzalnih poštapalica.

  • Uticaj digitalnih platformi: Popularni influenceri i kreatori sadržaja često diktiraju trendove u kojima dominira agresivan, brz i nepravilan govor, često pravdan „autentičnošću“.

  • Gubitak osećaja za akcent i ritam: Tradicionalni književni akcenti se povlače pred uličnim, često ravnim ritmovima govora koji brišu lepotu i melodioznost našeg jezika.

Moć mikrofona: Zašto nam je dikcija potrebna kao štit i oružje?

Kao neko čiji je hleb u mikrofonu – od prvih koraka na Radiju Podrinje pod budnim okom mentorke Ljiljane Tešmanović, pa sve do decenija rada na radiju i televiziji – često ponavljam mlađim kolegama i polaznicima da je mikrofon nemilosrdan. On ne trpi laž, ne prašta nemar i hvata svaku slabost u dahu. Ali, mikrofon je istovremeno i veličanstven učitelj. On vas uči tišini jednako dobro kao i zvuku.

Za mlade ljude, bez obzira na to da li će se baviti novinarstvom, pravima, politikom, IT industrijom ili umetnošću, vladanje sopstvenim glasom je ključna prednost. U svetu opšte konkurencije, čovek koji zna da govori jasno, ubitačno precizno, sa tonom koji uliva poverenje, u startu je u prednosti.

Lepi govor nije stvar elite; lepi govor je demokratsko pravo svakoga od nas da zvuči dostojanstveno. On razvija kritičko mišljenje, jer onaj ko bira reči pažljivo, obično i misli dublje. Kada mladi ovladaju veštinom modulacije glasa, kada nauče kako da dišu dok govore i kako da naglase bitno a utišaju suvišno, oni stiču samopouzdanje koje se ne može kupiti aplikacijama ni lajkovima.

Kako da vratimo reč na pijedestal?

Put do obnove govorne kulture kod mladih ne vodi kroz zabrane i stroga školska ispitivanja, već kroz entuzijazam, primere i prepoznavanje vrednosti. Potrebno je ponovo oživeti scenski govor, retoriku i debatne sekcije u školama, ali i stimulisati mlade da čitaju naglas.

Evo nekoliko koraka koji mogu napraviti suštinsku promenu:

  1. Negovanje slušanja: Pre nego što progovorimo, moramo naučiti da slušamo dobre govornike – glumce, spikere, profesore koji drže do reči.

  2. Svesnost o dahu i telu: Glas počinje u telu. Pravilno držanje i abdominalno disanje osnova su svakog lepo izgovorenog sloga.

  3. Poštovanje pravopisa u govoru: Književni jezik nije mrtvo slovo na papiru; on živi onoliko koliko ga mi koristimo u svakodnevnom ophođenju.

Glas koji ostaje

Kada se ugase ekrani, utihnu eksterni zvučnici i prođu trendovi, ono što ostaje od čoveka jeste trag njegove reči. Kroz projekte poput „Poezije na dar”, inkluzivnih radova za slepe i slabovide i svakodnevnog rada u svom studiju, uverio sam se da ljudi i te kako prepoznaju iskrenu i lepu reč. Mlađe generacije nose u sebi ogroman potencijal, ali im moramo pomoći da shvate da je njihov glas dar koji se brusi, razvija i čuva.

Budućnost našeg javnog prostora, medija, ali i međusobnog razumevanja zavisiće od toga da li ćemo uspeti da sačuvamo reč od banalizacije. Jer, na kraju krajeva, kakav nam je govor – takva nam je i misao. A kakva nam je misao – takav nam je i život.

Milinko Mile Vasiljević

Milinko Mile Vasiljević
Milinko Mile Vasiljevićhttps://milevoiceover.blog.rs/blog
Milinko Mile Vasiljević rođen je 18. marta 1981. godine u Loznici, a odrastao je u Runjanima, naselju u neposrednoj blizini Tršića, rodnog mesta Vuka Stefanovića Karadžića. Odrastanje u ovom autentičnom kulturno-istorijskom ambijentu snažno je i trajno usmerilo njegove profesionalne afinitete ka očuvanju srpskog jezika, negovanju pravilne dikcije i razvijanju visoke govorne kulture. Osnovno obrazovanje stekao je u čuvenoj Vukovoj spomen-školi u Tršiću, nakon čega je završio Srednju školu „Sveti Sava“ u Loznici. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, vojno iskušenje i dužnost prema državi ispunio je služeći redovni vojni rok od juna 2002. godine kao pripadnik elitne jedinice 5. bataljona Vojne policije. Prva četiri meseca proveo je na obuci i izvršavanju dužnosti u kasarni na Topčideru u Beogradu, dok je preostalih pet meseci vojnog roka proveo u Valjevu, gde se istakao radom i stekao oficirski čin mlađeg vodnika. Profesionalni medijski put započeo je rano, već u svojoj dvadesetoj godini života, kada ulazi u svet radija i audio-produkcije. Godine 2001. prelazi prag Radija Podrinje u Loznici, gde pod budnim okom i mentorskim vodstvom iskusne spikerke Ljiljane Tešmanović uspešno završava spikersku obuku i stiče prva dragocena praktična iskustva pred mikrofonom. Njegov dalji profesionalni razvoj teče uzlaznom putanjom kroz rad u nizu medijskih kuća. Godine 2003. angažovan je u zajedničkoj medijskoj kući koja je obuhvatala Radio Ritam i Radio Folk Herz, da bi potom karijeru nastavio na Radiju Om 2004. godine i Radiju Naj 2006. godine, gde se paralelno usavršavao kao voditelj, snimatelj i montažer radio-reklama. Dinamičnu fazu u radijskom radu zaokružio je 2008. godine prelaskom na Lotel radio, gde je osmislio, pokrenuo i sa velikim uspehom vodio popularnu kontakt emisiju uživo pod nazivom „Željoteka“. Širenjem medijskih platformi na video-format, Milinko Vasiljević 2009. godine prelazi na Televiziju Lotel, gde ostvaruje zapaženu ulogu kao spiker, novinar i voditelj centralne informativne emisije „Dnevnik“. Istovremeno, snažno se posvećuje edukativnim i dečjim formatima. Tokom celog petogodišnjeg i šestogodišnjeg perioda, tačnije od 2009. do 2015. godine, vodio je popularni dečji televizijski kviz „Pitalice za sveznalice“, koji je ubrzo prepoznat kao medijski sadržaj od nacionalnog značaja, a čiju su realizaciju svesrdno podržali Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Grad Loznica. Pored toga, bio je autor, urednik i prepoznatljivo lice dečje obrazovne televizijske emisije „Mala Radionica“, koju je uspešno autorski uređivao i vodio punih deset godina, sve do 2019. godine. Prateći savremene tokove digitalizacije medija, 2010. godine pokreće prepoznatljivu radio-emisiju „Zvučni Tornado“, kao i poseban YouTube kanal „Ostrog“, koji je u saradnji sa Dragicom Sević posvetio snimanju i interpretaciji pravoslavnih molitvi. Sredinom 2014. godine ostvaruje značajnu umetničku saradnju sa istaknutim piscem Stefanom Simićem, što ga inspiriše da u proleće 2015. godine objavi autentični audio CD-album i pokrene popularni YouTube kanal „Poezija na dar – Za Vas govori Mile Vasiljević“. Svoju posvećenost pisanoj reči i kulturi potvrđuje i od 2016. godine, kada počinje aktivno da objavljuje svoje umetničke interpretacije poezije, autorske tekstove, eseje i intervjue na uglednom regionalnom portalu za kulturu i obrazovanje Pokazivač. Sa ciljem da medijski prostor obogati sadržajima od društvenog značaja, u periodu između 2019. i 2023. godine autorski potpisuje nekoliko zapaženih radijskih serijala. Godine 2019. realizuje edukativni radijski serijal „Znanjem do zdravlja i uspeha“, već 2020. godine kreira serijal „Mladost osvaja svet“ posvećen afirmaciji mladih talenata, da bi 2023. godine dao važan doprinos podizanju opšte saobraćajne kulture kroz autorski saobraćajno-obrazovni serijal „Pravila na umu, bezbednost na drumu“. Nova faza njegovog stvaralaštva započinje 2024. godine kada, u saradnji sa pesnikom Igorom D. Markovićem, pokreće humanitarni audio-projekat „Kad reči ožive“, prilagođen slepim i slabovidim osobama, čime govorna umetnost dobija duboku inkluzivnu dimenziju. U godini jubileja i dvadeset pet godina duge karijere, osniva sopstvenu profesionalnu produkcijsku radionicu MileVoiceOver Studio Loznica i pokreće savremeni medijsko-arhivski portal MileVoiceOver, posvećen kulturi, obrazovanju i sportu Zapadne Srbije. Tokom istog perioda, lansira autorski multimedijalni i animirani dečji brend „Miletov Zagrljaj“, usmeren ka edukaciji i negovanju tradicionalnih porodičnih vrednosti, a javnosti predstavlja i multimedijalni projekat „Zlatna hronologija koncerata Svetlane Cece Ražnatović u Loznici“. Posebno mesto u njegovom legatu zauzima odluka iz 2026. godine, kada svoju bogatu audio-riznicu od 13 umetničkih interpretacija najvećih klasika srpske poezije trajno i besplatno poklanja platformi Wikimedia Commons pod slobodnom Creative Commons licencom. Ova jedinstvena zbirka obuhvata antologijske stihove Jovana Dučića, Alekse Šantića, Laze Kostića, Vladislava Petkovića Disa, Dušana Vasiljeva, Milana Rakića, Jovana Jovanovića Zmaja i Đure Jakšića. Zahvaljujući izuzetnim vokalnim kvalitetima, prepoznatljivoj boji glasa i višedecenijskom radu u oblastima sinhronizacije, govora i audio-produkcije, pretraživač Google ga je zvanično verifikovao i kategorizovao kao glasovnog glumca (Voice Actor). Pored domaćeg specijalizovanog portala za naratore IVRporuke.rs, njegov profesionalni portfolio i autorski radovi dostupni su i na velikom broju vodećih svetskih i specijalizovanih platformi kao što su IMDb, Voice123, Bodalgo, Voices.com, Fiverr, Upwork, SoundCloud, LinkedIn, YouTube, Facebook, Instagram, TikTok, kao i internetska arhivska riznica Archive.org. Njegov sveobuhvatni kulturni doprinos, a posebno nesebičan čin stavljanja srpske poezije i književnog nasleđa u službu javnog dobra dostupnog celom svetu i osobama sa oštećenjem vida, privukli su veliku pažnju medija širom zemlje i regiona. O njegovom višedecenijskom radu, projektima i kulturnom pečatu opširno su izveštavali najugledniji domaći i regionalni mediji, štampani i digitalni portali, među kojima su Telegraf.rs, Bookvar, Borba.me, Podcast.rs, Info Vizija, M Media Mreža, Helly Cherry, 037 Info, AZ Centar, Tamo Daleko, Info Media Sistem, regionalni portal Pokazivač (koji je objavio veliki životni i profesionalni intervju i feljtone o njegovom radu), kao i zvanični blog portali i specijalizovane stručne platforme. Pored pisanih objava, o tajnama dikcije, pravilnog izgovora, besprekorne radijske kulture i istoriji frekvencija govorio je i kao rado viđeni gost u emisijama poput Noćnog programa Radio Novog Sada 1. Privatni život Milinka Mileta Vasiljevića odvija se u rodnim Runjanima, gde živi, stvara i gradi porodični mir sa svojim najbližima. Pored iscrpnog i posvećenog rada u medijima i tonskom studiju, on je strastveni ljubitelj prirode i predani baštovan. Nega biljaka, uređenje i brižljivo kultivisanje porodičnog vrta u Runjanima predstavljaju njegovu ličnu oazu mira, svakodnevni izvor duhovne ravnoteže i neiscrpne inspiracije za umetnički rad.