Vezah reči
u čahuru trajanja
pa sad u neprebolu
ćutećeg postojanja,
odričem se misli
i molim se
nedorečenoj sebi
da ne eksplodiram
čekajući u čekaonici
nepostojeće adrese
da me nešto
još uvek pošteno,
ljudskim rečima stvoreno
u delu tvoreno
Nedogledu ponese.




