fbpx
spot_img

Tode Nikoletić: Ako me zavoliš

Foto: Labud N. Lončar
Foto: Labud N. Lončar

Ako me zavoliš jednog aprila,
Recimo utorka ili petka,
Iz ljubavi rastu najlepša krila
Za let koji kreće ispočetka.

Zamahni samo pa poleti
Oseti drhtaj i čudne zvuke,
Zajedno ćemo do zvezda smeti
Kada nam se dotaknu ruke.

Voli me onako, ptičje, blago,
Kao da pipaš dirke klavira,
U srcu spava biserje drago,
A ti mu budi uvertira.

Šapući vetru ono što želiš,
Piši na oblaku šta bi hteo.
Nauči sebe sa mnom da deliš
Da bi bio beskrajno ceo.

Sanjaj da nežnost porumeni
I pokrene naša tajna krila,
Probudićeš mali nemir u meni,
Ako me zavoliš jednog aprila.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.