fbpx
spot_img

Admir Džibrić i „Svijet Sanjalica“

09-12-14-Admir-pjesnik

      Admir Džibrić, rođen 7.2. 1972. godine u Tuzli. Nastanjen u Bikodžama, opština Lukavac, BIH. Obrazovanje, srednja škola, hemijsko – tehnička.
Živi i radi u Lukavcu.
     Poeziju piše još kao tinejdžer od svoje 14. godine s pojavom prve đačke ljubavi.
Do decembra 2012 . godine piše isključivo samo za svoju dušu što i dan danas to radi i tek od prije godinu dana aktivan i piše po fejsbuku na nagovor prijatelja.
Jedan od autora s pjesmom „Svijet sanjalica“ u međunarodnoj zbirci pjesnika koju su izdali Citati r.s iz Subotice koja je ujedno i naslov njegove prve zbirke poezije. Ova zbirka naišla je na pozitivno mišljenje kod kritičara, javnog mjenja u televizijskim i novinskih promocijama, kao i održanim u Sarajevu, Lukavcu, Zenici, Mariboru, Rijeci, Beogradu, Subotici itd.
Učestvovao je na brojnim festivalima: Mesopotamia – Beograd, Dani knjige – Rijeka, Festival poezije – Biograd, u Vitezu, Bujanovcu( Srbija), Ogulinu, umjetničkoj koloniji umjetnika u Pagu, Karavanu pjesnika u Subotici i Kaknju i brojnim drugim manifestacijama.
Zajedničke zbirke: Citat rs – Subotica, Umreženi snovi – Hrvatska, Arte knjiga – Beograd, Dani knjige – Rijeka, Antologija pjesnika – Zagreb, Zbornik savremene poezije – Beograd, Pjesme koje život nam znače – Ogulin, Zbornicima Mesopotamije 2013 i 2014, Međunarodnom zborniku“ Branko Miljković – Niš, Skadarlijska boemija, Zbornik radova udruženja pisaca“ Poeta“ – Beograd, Zborniku – Varaždin, Tolerancijom kroz umjetnost, dječijoj međunarodnoj zbirci „ Zagrli život“ – Subotica itd.
Učešće na portalima: Citat rs – Subotica, Afirmator – Beograd, Avlija – Rožaje, Očajavanje – Hrvatska, Udruga – Križevci, NG Buntovnici – Nova Gradiška, Rječju protiv nasilja – Zagreb itd.
Dobitnik je nagrada: Međunarodni festival Mesopotamija 2013 – Beograd , III mjesto u konkurenciji za prostora Balkana sa izuzećem Srbije, te specijalnu nagradu žirija za pjesmu „ Probudi me zoro“ na Međunarodnom festivalu Mesopotamija 2014, te brojnih diploma od kojih najznačajnija za zasluge i učešće u međunarodnoj zbirci poezije za djecu „ Zagrli život“ namijenjenu za pomoć oboljeloj djeci od raka u Srbiji.
U pripremi je samostalna zbirka pesama „U njihanju svijesti“.
Član je Udruženja balkanskih umetnika.
1489183_278851112263865_217937115_n

SVIJET SANJALICA
Nosim te u sebi
kao prokletstvo svih sudbina,
trag sablasti zlih duhova,
kao gospodara srca svjetova,
crnu rijeku odbjeglu od svog izvora,
kao otpisanih duša šapat vjetrova,
kao jučer, danas i sutra iznova.

Nosim te u sebi
kao gorki ukus duše poraza,
kao ključ od rajskih odaja,
izgubljeni talas nemirnog mora,
kao mrak svih jutarnjih izmaglica,
dubinu svog ponora.

I ne žurim nigdje…
Neka suza ne silazi s lica,
Ostat’ ću s tobom
u ovom svijetu,
u svijetu sanjalica,
a sve to ne bi bilo
da si me voljela…

MOSTAR

Svim znanim i neznanim ljudima,
široke duše i otvorenog srca,
pričam i pišem…
Što zlatne vrline te krase,
da moj si drugi dom,
kako te Velež opasa brdima
i ne da drugima,
stražu nad tobom čuva.

A zauzvrat – Moj Mostaru,
od tebe samo tražim;
pošalji mi noćas,
bar, jedan stih od Alekse
i samo, u pjesmi „Vjetre“,
raspleti Emini pletenice
i podsjeti me na nju…
Da uz tebe prodišem
punim plućima…

I još nešto da te upitam:
– Zriju li u ovom ranom proljeću
prve trešnje kod tebe ?
Drugi ne znaju
da nisam za te stranac ,
već stari znanac,
na kojem uspomene, kao koraci
ostaše utisnute u vremenu…

PJESMO MOJA

– Ne zaustavljaj se,
pjesmo moja!
Idi,
do onih velikih i moćnih,
ali nemoj zaboravit’
ni one male, sitne duše…

I one vole te
i one čekaju tvoje stihove.

– Ne zaboravi ni zdrave
nit’ bolesne,
svima ozari lice!
Idi,
dok te krila nose,
idi,
svakome na pose!
I u gradove
i u naša sela,
svačija duša gdje bi htjela,
obiđi široka polja,
svakom, u bilo koje doba,
pokucaj na vrata.
Lutaj, daji glas od sebe
dok te ne čuje duša svaka!
I ne mrgodi se,
jer svi čekaju na tebe.

KAKO SAM POSTAO PJESNIK

Svi tražimo sebe u životu,
Ko smo i šta smo?
Lutamo…
Tako i ja.
Radio sam sve i svašta;
Probao da budem glumac,
(sanjario o slavi),
Ali zamucah na sceni.
Kažu, nisi ti za to.
Ljubavnik?
Opet, ni to me nije htjelo;
Za svakom sam patio.
Lopov?
Čista duša neće lopovluka!
Dok jednog dana, majka ne šapnu:
– Ako ti ništa ne ide,
Sine, budi pjesnik…

U TIŠINI

Kolebljivim korakom
kroz praskozorje,
a duše krhke,
hodam
po margini nezadovoljstva.
Psujem svoj životni let,
neuravnotežen,
banalan…
I krvarim,
dok u sopstvenom ludilu
nebrojeni mi trenuci
prelaze u halucinacije,
ruše stvarnost
u mom skrivenom vrtu želja.
Zamišljam,
kako da uz par harmoničnih pokreta,
zaigram na svog keca iz rukava,
da ne bi ostao vjenčan s tugom,
tišinom umotan…

 

Prethodni tekstLaku noć
Sledeći tekstTvit dana
UDRUŽENjE BALKANSKIH UMETNIKAhttp://ubu.mojsajt.rs/
Nevladino i neprofitno udruženje, osnovano na neodređeno vreme, radi ostvarivanja ciljeva u oblasti savremenog kulturnog stvaralaštva i to kroz književnost, slikarstvo, fotografiju, muzički i scenski angažman, sa posebnim osvrtom na afirmaciju mladih u cilju održivosti i unapređenju postojećeg i kreiranju novog kulturnog života društvenih zajednica na Balkanu.