fbpx
spot_img

ANA SOFRENOVIĆ, glumica za „Pokazivač“: Uvek hrabro kroz život jer život hrabre nagrađuje…

 

Kako biste opisali kulturnu scenu u našoj zemlji?

 Pojavila se čitava nova generacija u svim oblastima umetnosti i to veoma pozitivno utiče na našu kulturnu scenu. Snalaze se kao i svi u ovom periodu pandemije kad je kultura na udaru, pored već otežane situacije nedovoljnih sredstava koja se u nju ulažu. Puno je manjih projekata koji ne zahtevaju velika sredstva što govori u prilog tome da postoji velika motivacija među umetnicima da se kutlturna scena razvija i opstaje u ovim teškim vremenima.

 

Ne možemo, a da se ne vratimo na trenutak u prošlost. Kao pevačica debitovali ste sa naslovnom pesmom u filmu “Kaži zašto me ostavi” (1993). Po čemu pamtite taj period rada?

Pamtim taj period koji je sam početak moje karijere kao velikii preokret u mom životu. Javnost je saznala za mene preko pesme koja je postala veliki hit kad se pojavila. Sećam se da mi je bilo drago, naravno, ali da sam brinula da će me staviti samo u kontekst pevačice i da neću dobijati uloge bez pevanja.Taj strah me je prošao kad sam dobila ulogu Jelene u filmu “Ubistvo s predumišljajem” i od tada se slobodno razvijam i kao glumica i kao vokalistkinja podjednako. To je period velikih turbulencija u društvu koje je rat doneo i dan danas verujem da upravo zato što sam puno radila u tom periodu, da me je to sačuvalo od haosa i neizvesnosti koji su vladali nad svima.

 

U kakvoj uspomeni Vam je ostao film “Ubistvo s predumišljajem”? Na koju svoju ulogu ste naponosniji i zbog  čega?

Uloga Jelene mi je i dan danas najdraža uloga na filmu koju sam odigrala. Desila mi se u pravom trenutku kad sam bila spremna za nju. Nisam mogla da poželim bolji početak svoje filmske karijere. Ono što i danas pamtim je da sam je snimala sa potpunim mirom i samopouzdanjem kao da mi nije prva značajna uloga na filmu. Ali, toliko je ekipa bila dobra i kad su moje kolege u pitanju i ostali deo ekipe da nisam imala šta da brinem. I bila u pravu što je najvažnije.

 

Smatrate li sebe radoholikom?

Ne smatram sebe radoholikom jer imam faze. kad se posvetim razmišljanju šta i kako dalje i ne radim stihijski. To sam stekla sa godinama,tu vrstu zrelosti, da se čuvam i da promišljam koje i kakve projekte radim. Tako da možda jesam malo jer ne postoje trenuci kad ne razmišljam o radu već uvek nešto pripremam u glavi. Nešto od toga uspem da ostvarim, nešto ne, ali uvek sam posvećena nekom sledećem koraku, nekom sledećem projektu.

Foto: Dušan Novaković

Aktivno ste učestvovali u borbi protiv nasilja nad ženama, da li glas poznate ličnosti ima veću težinu?

Naravno da svi koji smo u javnom prostoru imamo ogromnu odgovornost da svoju reč damo onima koji nemaju glas i koji se ne čuju. Tako sam ja doživela svoju ulogu u javnoj sferi da jedan deo pažnje koju dobijam moram usmeriti i na teme poput nasilja nad ženama. Uvek se rado odazovem takvim pozivima jer smatram da mi je to dužnost ali i potreba. Verujem da se moj glas čuje i da moja reč ima težinu. koliku – nije na meni da procenjujem, ali znam da dopire do velikog broja ljudi i to je velika odgovornost.

 

Trenutno ste okupirani pedagoškim radom, kako doživljavate sebe kao profesora na Akademiji?

 Početak mog pedagoškog rada bio je kroz radionice za glas koje sam počela da držim od 2008. godine, glumcima, pevačima, ali i raznim drugim ljudima koje je interesovalo istraživanje glasa. Ali, nisam ih redovno održavala, možda nekoliko puta godišnje. Glas o njima se proširio i dobila sam poziv 2018. godine da redovno predajem na Akademiji umetnosti Priština, predmet tehniku glasa budućim glumcima. Vrlo rado sam prihvatila ovaj poziv jer sam uživala u svojim radionicama i nadala se da mogu što više to da radim. I obistinilo se. Studentima prenosim čitavo svoje znanje i iskustvo i to mi pričinjava ogromno zadovoljstvo.

 

Karijeru ste gradili kvalitetnim ulogama, pokazali ste da se može uspeti bez tabloida?

Verujem da se ne može uspeti kroz tabloide na duge staze. A u mom poslu je kao i u svakoj ozbiljnoj profesiji, najvažnije je trajajti i uvek napredovati. To je ono što mene inspiriše. Da uvek iznenadim svojim sledećim korakom u karijeri. Kako publiku, tako i sebe. Tako sebe motivišem da uvek dam najbolje od sebe.

 

Koritite li društvene mreže i Vaš utisak o njima?

Koristimi ih malo, ali sam stekla utisak da najviše koriste onima koji su na TV/ u serijama. Oni zaista mnogo i koriste ali i dobijaju od prisutnosti i na društvenim mrežama. Ja ih povremeno koristim kad nešto radim ali retko objavljujem u poslednje dve godine. prosto mi je takva faza naišla. Smatram da su od velike koristi ako se mudro koriste, ali to odnosi jako puno vremena da se čovek tome ozbiljno posveti, a ja ne volim da radim stvari na pola, tako da ih ne koristim puno. Volim da pratim šta se dešava u poslu mojih kolega i mojih prijatelja, tako da ih za to najviše i koristim.

Foto: Dušan Novaković

Znamo da ste u odličnim odnosima sa bišim suprugom Draganom Mićanovićem, konsultujete li se nekada, osim o deci, i o poslu?

Mi smo pre svega ostali dobri prijatelji i o svemu možemo da razgovaramo. I naravno upućeni smo oboje na rast i razvoj naše dve ćerke Lene i Ive.

 

Kako biste opisali svoj modni stil?

Ne znam kako bih nazvala svoj stil pošto je mešavina nekoliko stilova. Ali, veoma volim domaće dizajnere i rado ih nosim.

 

Šta nam lepo pripremate za 2022. godinu?

Nekoliko projekata koji su još u vazduhu zbog pandemije. trebalo bi da putujem u Ameriku sredinom godine da održim svoju radionicu. Radim na opusu Mala kutija Vaska Pope sa našom kompozitorkom Mišom Cvijović koja živi i radi u Berlinu i počinjem rad na jednom zanimljivom projektu o kome ću pričati kad dođe vreme jer je lepo iznenađenje i projekat koji još niko nije radio kod nas.

 

Neka lepa poruka čitaocima portla “Pokazivač ”?

Moja poruka je – Uvek hrabro kroz život jer život hrabre nagrađuje…

Autor: Mario Badjuk

Foto: Dušan Novaković

Mario Badjuk
Mario Badjuk
Profesor srpskog jezika i književnosti u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji, nosilac je brojnih priznanja za svoj profesionalni rad. Trenutno je na doktorskim studijma. Rođen je 1971. godine, u Smederevu. Tokom rada u Prvoj i Drugoj kragujevačkoj gimnaziji, učenici profesora Badjuka sedam puta su osvajali državno prvenstvo Lingvističkih sekcija osnovnih i srednjih škola Srbije. Nalazi se među osamnaest najboljih profesora lingvistike u Srbiji, po odluci Društva za srpski jezik i književnost. Radio je kao mentor Regionalnog centra za talente u oblasti srpskog jezika i književnosti, i saradnik Zavoda za vrednovanje kvaliteta, kao ocenjivač udžbenika iz srpskog jezika i književnosti. Kroz ulogu pomoćnika direktora Prve kragujevačke gimnazije doprinosi otvaranju oglednog odeljenja učenika osnovne škole talentovanih za matematiku. Bio im je prvi razredni starešina. Među najdražim priznanjima za istrajan rad profesora Maria Badjuka, ističe se Đurđevdanska nagrada grada Kragujevca za oblast obrazovanja.