fbpx
spot_img

Anastasija Šćepanović: Bijeg

Stiglo me je sve ono
što sam mislila da neće nikada
i da je prošlo.
Prevarila sam se
i zaboravila da se to “nikad”
uvijek desi…

Znaš,
ponekad se osjetim
kao ptiče slomljenih krila…
Samo ponekad,
ali se ubrzo vratim u stvarnost
i stanem na noge.

Jaka sam – kažem sebi,
a znam da nisam bogznakakav junak…
Da će mi doći one večeri
u kojima ću moliti
da mi dođeš u snove…
Da se ispričamo kao nekad
i da mi daš savjete…

Slagaću ako ti kažem
da je sve u najboljem redu…
Al’ koga briga…

Gurnuću probleme
i sve svoje dileme pod tepih
i biću mirna,
dok ne isplivaju na površinu.
Ponovo…

Sve ono što sam mislila
da sam odavno zakopala
izgleda da oživljava poput feniksa,
a ja ne mogu ništa da uradim.

Bježim, ali me sustiže.
Krijem se, ali me pronalazi.
Počnem da zaboravljam, pojavi se uspomena…

I zato mi daj savjet.
Reci kako da idem dalje
kroz ovu nedođiju od života…

Daj mi neki znak
da će sve biti kako treba…

Ti me i bez razgovora i riječi
i slušaš i čuješ.
Umorna sam ti, stari moj…

Anastasija Šćepanović
Rođena 15. februara 2001. godine u Podgorici. Poeziju piše od ranijih dana, ali kao mlada pjesnikinja prvi put se predstavila u decembru 2018. godine na književnoj večeri Ljiljane Habjanović Đurović u Budvi. Njena poezija je objavljena u zbirci poezije da djecu „Nisi ti više mali“ čiji je urednik Nedeljko Popadić, dnevnim novinama Dan, na portalu Asoglas, ali i u nekoliko zbornika (Ne damo svetinje, Monografija „Do Hristove pobjede – Ne damo svetinje, Sremsko-karlovački pesnički brodovi, Drinski književni susreti...). Dobitnik je treće nagrade na festivalu poezije „Sremsko-karlovački pesnički brodovi“ u kategoriji „Probudi se, nešto se dešava“, ali i u kategoriji porodičnih pjesama na Saboru srpskih pjesnika u organizaciji Srbskog svetionika u Beogradu.