Nikad ne vidjeh toliko lišća
koje leti gonjeno nebeskim dahom.
Drveće- to su nebu maslačci.
Odlazak uz blijedu slutnju povratka
dade više radosti nego prvi dolazak.
Rečena je prva istina.
Ako želim upoznati divljeg konja
mora mi krv mirovati,
srce ćutati; dok navikne na dah.
Moram ga upornošću i tišinom namamiti,
uvjeriti da je slobodan
čak i kad mu se popnem na leđa
jer neću ni trepavicama zagrebati
njegova sazvježđa
dok ih sam ne pokaže.
Ni ja ne želim da ga uzda steže.
Nikad ne vidjeh toliko ptica
koje se obrušavaju na praškastu zemlju.
Ptice- to su nebeske ruke:
meni ga dovode.
