fbpx

Anđela Turukalo

Anđela Turukalo
40 OBJAVE0 KOMENTARA
Rođena 21. novembra 1990. godine u Podgorici. Pisanjem se bavi od djetinjstva. Poezija joj je objavljena u medjunarodnom zborniku "Mili Dueli" 2015. godine, nakon pobjede na istoimenom takmicenju. Njena prva samostalna zbirka, “Marioneta”, objavljena je 2011. godine.

Anđela Turukalo: Zavisnost

Jabuka sam na stolu. To nije spriječilo sat da kuca od Tik do Tak ostavljajući me polu-trulu.   Zid sam na koji se oslanjate. To ne zaustavlja životinje. Grebu, pa...

Anđela Turukalo: Utjeha

Kasno je. Prazna sam.   Sat je otkucao. Leptir se lijepio za zid a zid je plakao.   Tepih se otkotrljao. Igračka je pjevala. Zvuk je drhtao.   Snovi, zgužvani, ukrašavaju pod. Ogrlice. Pokidane ogrlice. Luk nad...

Anđela Turukalo: Lutka

Zar ne vjeruješ da je Alisa spašena? “Izgubljena je, van granice poimanja.” Uznemirava li što se neće vratiti? ...Konci su pukli od naprezanja. Ošamari je, osjetiću. Dotakni je. Zadrhtaću. Od...

Anđela Turukalo: Samo to

Željela sam biti bosa na snijegu dok se topilo.   Samo sam to željela dok se mračilo   i dok je zvijer trčala iza leđa, dok je nisam primjećivala; dok su oči vrištale ispod vjeđa, dok...

Anđela Turukalo: Bijela laž

Ne mogu sastaviti dosadnu, napornu slagalicu! Riješiti zavrzlamu tog razgovora, stihova na licu. Izgubljeni komadi levitiraju mislima. Zaturena parčad leže u obrisima.   Ne mogu smisliti dobru laž, sklopiti podmuklu...

Anđela Turukalo: Čaša

Čaša je probušena na 26 mjesta. Iz toliko rupa mlijeko juri: napolje, u život; napolje: u ništa. Čaša ostaje prazna i surovo nečista   a mlijeko se razlije po stolu. Krpa...

Andjela Turukalo: Uporni sanjari

Otišla sam i postalo je najteže. Daleko sam a cijepaju se mreže. Lomi se staklena srž kamena. Ćuti Bog. Ćuti Nebo i svi koji trebaju govoriti. Ćutiš, kao da znaš da to će najviše...

Anđela Turukalo: Cvijeće

Žice projuriše kroz naše glave i vinuše se visoko gore noseći teška tijela odlučna da se bore.   Slivamo se niz žice kao kapi vode. Guraju me struje. Uzdasi te odvode.   Soba...

Anđela Turukalo: Prašina straha

Krila zemlje su ustala da zagrle žive. Prašina svuda. Na ruci. U očima. Krila neba su skršena, za krive. Nemamo kuda. Vjetar kolje zubima.   Četiri zida su četiri...

Anđela Turukalo: Casus Belli

Nađemo nešto da zavolimo pa se izgubimo. Blesava, blesava djeca.   Smijale smo se glasovima davno mrtvih, još nerođenih pod ledenim suzama mjeseca.   Onda je zmija zaronila u okean. Naslutila sam je. Osmatrala...

Anđela Turukalo: Crveni mirisi

Veče miriše na pečene jabuke; slatke, crvene mirise i praznik. Miriše lijepo: na snijeg i smijeh. Taji neki podvig.   U kutu usana, lavirintu ružičastih oblaka, sniva riječ: skamenjena a...

Anđela Turukalo: Zaboravljeni gost

Vjerovah da znam šta se krije iza kože. Željeh znati šta se ne može.   Nježno, bijelo perje je moralo da ode. Njen glas- zvona ženske utrobe. Sad je...

Anđela Turukalo: Strpljenje

Nikad ne vidjeh toliko lišća koje leti gonjeno nebeskim dahom. Drveće- to su nebu maslačci.   Odlazak uz blijedu slutnju povratka dade više radosti nego prvi dolazak. Rečena je prva...

Anđela Turukalo: Besmrtna noć

“Biće sve u redu” i noć. Besmrtna noć na kapcima.   Soba se njihala u ritmu riječi, vino se slivalo iz oka… Čaša u ruci je pukla. Čaša nade: prevelika, preduboka.   “Biće...

Pridruži se našem timu!

Promocija humanih vrednosti

Hit VIdeo