fbpx

Barbara Alvađ

Barbara Alvađ
11 OBJAVE0 KOMENTARA
Studentica sam 2. godine diplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Rođena sam 2.7.1991. Pisanjem se bavim već nekoliko godina. Zahvaljujući borbi sa svojom emotivnošću, zaljubila sam se u pisanje i jednostavno tražim priliku da se moje riječi čuju i dalje. Ne kako bi dobila potvrdu da one nešto znače, jer meni znače neizmjerno, već kako bi se uvjerila mogu li njima doprijeti do drugih ljudi.

“And in the end, we were all just humans.. drunk on the idea that love, only love, could heal our brokenness.”

Što učini žena kada je prevare? – pomislila je trenutak nakon što se rastala s njime na Željezničkom kolodvoru. Je li to jedan od...

Priča o jednom Strahu (dio treći)

Više ili manje spretno, započelo je hvatanje pozicija iz kojih ćemo ovu malu predstavicu privesti kraju. Strah daje posljednje upute. Bunt. Ovo je, čini...

Priča o jednom Strahu (dio treći)

Više ili manje spretno, započelo je hvatanje pozicija iz kojih ćemo ovu malu predstavicu privesti kraju. Strah daje posljednje upute. Bunt. Ovo je, čini...

Priča o jednom Strahu (dio drugi)

U tim bi se vječnim šetnjama mog prijatelja i mene javio i poneki trenutak u kojemu bi osjetiti strah značilo sigurnost. Ono sve čvršće...

Priča o jednom Strahu

Nakon izvjesnog vremena „drndanja“, prastari, oronuli autobus konačno se zaustavlja na već dobro poznatom peronu broj 9. Koraknem ispustivši težak uzdah. Pretežak, ako se...

Ostaje mi to što se volimo

„Mrzim putovanja!“ – pomislila sam dok je strojovođa sve jače stiskao papučicu gasa, a kondukter obilazio putnike pregledavajući im karte. Putovanja me, posebno ona...

Dan bez smijeha, uludo je potrošen dan :)

Čvrsti stisak ruke. Osmijeh. Siluete nekih sretnih lica koja se tako snažno drže za ruke, ne želeći se pustiti sada, kad su se ponovno...

I ne boj se buke, to što svira, to su ruke (Dio drugi)

Nisam sigurna u kojem si to točno trenutku počeo kliziti iz mojih ruku. Da. Prekrivala sam si oči, savršeno dobro, ako mogu dodati, kako bi...

I ne boj se buke, to što svira, to su ruke (Dio prvi)

Gluho doba noći. Tek jedna noćna lampa tu i tamo baci sjenu na moje lice. Palim cigaretu i gledam u daljinu. Odjednom je osjetim....

Ljudi mi se smiju jer sam drugačiji. Nema veze, ja se njima smijem jer su svi isti

Da. Pravo je dobra ona izreka koja govori o tome kako svaka pogrješka služi tome da nas nečemu nauči. Rijetko se tko zapravo služi...

Osmjehni se svijetu i on će se, prije ili kasnije, osmjehnuti tebi

Ponovno na početku svega. Na početku u kojem se vraćaju svi oni davno upoznati osjećaji. Strah. Tuga. Nemoć. Voljela bi znati kako će biti...

Pridruži se našem timu!

Promocija humanih vrednosti

Hit VIdeo