Suzana Krivokapić
Poezija za decu: Reči
Reči budu bistre vode,
kad se čiste, lepe rode,
izrečene tiho, glasno,...
zažubore vrlo jasno.
Ima onih koje leče,
pa toplina srcem teče,
divne su, ko sunce greju,
takve uvek sreću...
Dečija poezija : Nebo
Nebo je carstvo snova,
na njemu stanuje duga....
Nebo je krov – iznad krova,
čeličnoj ptici – pruga...
Beskrajno plavo prostranstvo
kojim beli oblaci jezde...
Nebo je livada sjajna
po kojoj...
Dečija pesma: Od prstiju… sva je tkana
Proučavam jedno biće...
Muku mučim već par dana
i čudim se dok je gledam...
Od prstiju sva je tkana!
Golica me njena kosa,
osmehom po srcu svira,...
Prsti su i...
Volim te
Tvojim sam
potpisom
ispisala
sve svoje pesme...
Njima te grlila,
u zenice slala
čežnje i čekanja...
i još su mi
prsti
vreli od reči:
V o l i m t e!
Najlepše ljubavne pesme…
Najlepše
ljubavne pesme
pišu se
bez pera...
U Tvom zagrljaju!
Po Tvom srcu!
Kad sam privijena
na Tvoje grudi!
A... pevaju
zenicama.
Laku noć…
Pre nego što te poljubim
za Laku noć...
još jednom ću provući prste
kroz Tvoju kosu...
mislima...
jer su mi dlanovi vlažni ...
od čudnih bisera
što se kotrljaju iz oka...
Još korak samo…
Još samo korak… jedan…
priđi.
Uvuci se sasvim
pod moju kožu,
ušuškaj…
uplovi u damare…
Probudi usnule bulke,
nek se crvene
na usnama mojim…
nek se latice prospu
svud…
po poljima žita,
kojim hodim…..
Biseri tebe
Dok se nebo
Prosipalo
po kosi
a Dunav
plovio u oku...
poklanjao si mi
bisere...
svog pogleda,
osmeha,
nežnih reči...
a ja sam ih
nizala
u ogrlicu sreće...
Evo je...
sad
nosim u očima,
na usnama....
i u srcu...
Postojiš svuda
Ne može dan
da te sapere
sa trepavica,
ni noć
da te sakrije
iza zvezda...
jer mi sijaš
u oku,
trag si
na mojoj usni...
dlanu,
otkucaj si
srca moga...
i... postojiš
svuda
gde me ima,
gde čeznem
za tobom...
Moje nebo
Jednostavno si se
pojavio…
prostro nebo
iznad moje glave…
probudio zvezde
u oku…
prosuo mesečinu
po kosi…
i ukrao
srce….
Ti si…
Ti si moja
geografska karta
sreće…
i leteću
u Tvojim mislima…
ploviti
Tvojim zenicama…
u Tvojim dlanovima, …
Prepešačiću put
do Tvog srca…
i tu…. sagraditi
dom…
POŽURI…
Požuri...
prsnuće nabujale grudi…
jer te čekam godinama
da dođeš,
da napišem svoju pesmu.
Požuri...
svenuće latice …
jer ih čuvam od proleća,
da prospem po stihovima
dok te ljubim.
Požuri...
izbledeće zelenilo oka…
jer dugo...
BOLEĆE NAS…
Kad raspletem kosu
i pustim
da je vetar mrsi
‘mesto tvojih ruku…
boleće te prsti…
i moje zvezde
pod kapcima
što nosiš…
Boleće i mene…
misao – bez reči…
bez poljupca – usna
i pesma...
Volim…
Kao ptica…
vinu se misli
kroz
beskraj plavi…
raznose radost
pod mojim čelom…
golicaju cvrkutom
i časte osmehom…
Volim…
kad mi se
tako
uplićeš u misli…
kad ćutim
s tobom
u sebi…
kad me
greješ
toplinom srca..
kad slikam
ljubav…
stihovima…