fbpx
spot_img

Balans

I reče: go sam izašao iz utrobe matere svoje, go ću se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje.

Knjiga o Jovu 1:21

 

Interesantan je život. Nije puno prošlo otkako sam pisao tekst o stripu „Isus: reč Božja“ Geze Šeteta (mada je prolazak vremena relativna stvar, I guess), a već koliko 2019. godine, usred Leskovca, jednog jutra pred doručak naleteh baš na njega, u razgovoru sa Draganom Stokićem Rajaćkim. Pričali su (naravno) o Bogu, svako sa (naravno) svoje strane, i čim je Geza saznao ko sam i šta sam, usledila je baraža hvalospeva i reči podstreka do te tačke da mi je malo bilo i neprijatno (ne zbog Geze, čovek je očigledno iskreno zahalan; pre je do toga što prosto ne volim da me hvale u lice). Razmenismo par priča, dostavio sam mu par svojih pripovetki za čitanje (zatražio je posvetu, dobio je dve; na jednom tekstu napisah „vaya con Dios“ a na drugom „i opet, vaya con Dios“), a od njega dobih bezmalo par poklona. Poslednjeg dana mi je dostavio jedan od njegovih crteža koje je na licu mesta prodavao (u pitanju je Dilan Dog sa sve Gručom) a u međuvremenu je iskicirao moju retko kada prijatnu facu dok sam konverzirao sa mojim prijateljem Ivicom Sretenovićem i autorkom Ines Dedović (proverite oba imena, nećete zažaliti). Međutim, ta dva crteža su tek dva poklona od tri. Prethodne večeri je Geza, direkt sa štanda „Forma B“ i na oči Ilije Mirovića, uzeo primerak njegovog albuma „Knjiga o Jovu“ i prosledio mi ga je, sa sve posvetom naravno. I naravno, rekoh mu da ne mogu da preuzmem to bez plaćanja, i po treće naravno, Geza je samo odgovorio „Bog ti je ovo platio“.

foto: Pinterest (nalog Geze Šeteta)

Naravno, mnogo je tu toga za prežvakati. Primera radi, Geza je prvi adventista s kim sam imao prilike da razgovaram. Iskreno, ni pre ni posle razgovora nisam postao ubeđen u postojanje više sile, ali je barem Geza neko od ljudi ko se ne opterećuje time da svi po svaku cenu moraju da veruju (da mu je možda bilo malo krivo što nisam vernik…pa, možda i jeste, ko će ga znati?). Uz to, kada je pričao o mom prikazu „Isusa“, poredio je moje pisanje sa tekstovima Zorana Stefanovića, stavljajući do znanja da su mu se moji više svideli. Naravno, Stefanović je jako dobro upućen u delo Geze Šeteta, što je i pokazao sa bezmalo dva propratna teksta u albumu „Knjiga o Jovu“, gde je detaljno predstavio razvojni put kako same priče o Jovu, tako i Šeteta kao autora (uz to dostavljajući i poodavno pobijene i dokazano netačne faktoide o Pelazgima, no to je tema za drugi put). A treba dodati i to da sam priču o tome kako sam došao do albuma „Knjiga o Jovu“ prepričavao jednom ortaku ove godine na salonu STRIKA-FEST u Požarevcu (posetite, trebalo bi) direkt ispred Ilije. Na moje iznenađenje, Ilija je dobronamerno odreagovao rečenicom „ma nema veze što ti ga je dao džabe, to je njegovo delo, to njemu ne smeta.“

No, kad sam već dobio „Knjigu o Jovu“, red je bio da je i svojevremeno pročitam. Ono jes, prošlo je više od pola godine, ali i to je nešto. Samim tim, kakva je Šetetova „Knjiga o Jovu“? Ukratko, ima iste vrline, ali i iste mane kao „Isus: reč Božja“. Strip je prvobitno izašao samostalno u Tavankutu 2016. godine, ali je „Forma B“ rešila da radi reizdanje, te se album pojavio u dve varijante: na Gezinom rodnom mađarskom i na podjednako mu rodnom srpskom. Znatno manjeg formata od „Isusa“, ovaj album verno prepričava biblijski tekst o čoveku kome gospod i dade i uze sve. U originalu, strip je trebao biti u boji, ali, „zbog nestašice novca“ kako se navodi u Stefanovićevom pogovoru, je ostao crno-beo. Iskreno, meni to stilistički i više odgovara. Naposletku, ovo je teška priča sa puno jake tematike, bio čitalac religiozan ili Ivan. Samim tim, efektivnije je prikazati metamorfozu Jova u drastičnim i bremenitim sivim tonovima, sa puno kontrasta i nedovoljno prostora za disanje.

A kad smo kod nedovoljnog prostora za disanje, to bih naveo kao manu „Knjige o Jovu“. Geza zna da udene i po 20 kadrova na tablu (str. 13 je savršen primer) kao i da tekst iz izvorne Biblije doslovce prebaci u strip. Ovo bi neki pohvalili kao poduhvat vredan pažnje, ali meni lično deluje krcato, čak i previše. Novim strip fanovima će ovo štivo biti neopisivo teško za čitanje, ne zbog tematike već zbog same konstrukcije tabli (i ja sam imao poteškoća, a čitam stripove ceo život). Gezi bih, za buduće projekte, predložio da slobodno skrati izvorni tekst i da pusti da crtež, tamo gde treba, govori sam. Nije nam potrebno da kaže „I onda Jov reče njima“ kad već vidimo da Jov priča na kadru, kao i na sledećem, i na sledećih 13.

foto: Pinterest (nalog Geze Šeteta)

Svakako ovo ne bi bio tekst o Šetetovom radu a da ne pomenem njegove neverovatne igrarije sa konceptima viših bića, njegovu neverovatnu veštinu da nađe kreativnost čak i u temi koja je bukvalno pokrivana od pre nove ere. Gospod je ostao isto predstavljen kao u „Isusu“, ali meni lično (i shvatite ovo kako god hoćete) je najviše prijao prikaz satane. Satana jeste arhineprijatelj (sam termin „satana“ znači „protivnik“), ali ljudi najčešće zaboravljaju da je pre toga satana bio Lucifer, donosilac svetlosti i najlepši od Bogovih anđela. Sve ovo je Šetet uspeo da ukombinuje u skromnu, ali i te kako prisutnu figuru satane u sklopu tabli gde konverzira s Bogom i anđelima mu.Šta god mislili o adaptaciji priče, očigledno je to da Geza može onostrano i veličanstveno da na papiru predstavi sa neopisivim umećem i lakoćom.

Dakle, gde dalje? Imamo „Knjigu o Jovu“ u rukama i ona nam navodi zaključak da je Šetet, igrom slučaja poreklom Mađar i adventista po uverenju, autor koji je na dobrom putu da postane srpski stripar sa najviše objavljenih samostalnih projekata o veri (trenutno mu beže đakoni Nenad Ilić i Milorad Milosavljević njihovim projektima rađenim ikonopisom; i o njima ću drugom prilikom). Trenutno se bavi različitim strip projektima za Mirovića i „Formu B“, među kojima sam načuo da radi adaptaciju „Gorskog vijenca“. To delo tek drage volje išćekujem, prvenstveno zato što znam koliko je značilo mom ocu dok je odrastao (i dalje je živ, ne sekirajte se), a i zato što volim da vidim Njegoša adaptiranog u strip.

E sad, da li preporučiti „Knjigu o Jovu“? Iskreno, oko ovog pitanja se mnogo lomim. Kao autor, Geza Šetet i te kako zaslužuje da krasi police raznih čitalaca. Međutim, ovaj grafička novelica je, na više načina, skoro i nepristupačna za neinicirane. Ali neka prevaga ide ka strani širenja stripa međ’ narodne mase. Ako ništa drugo, prelistajte „Knjigu o Jovu“ zbog Gezinog spektakularnog crteža, kompresovanja tabli i osećaja za dramatično.

Ivan Veljković
Ivan Veljković
Misli o stripu, pokatkad i filmu, bačene na digitalni papir i puštene u etar.