Bezimenim ulicama širi se vonj trulih života -Sakiba Harčević
Kob sudbinu proganja
ko lovac posljednjeg skota.
U daljini na vrh brda kamena utvrda stoji,
za zidinama hladnim,
barjak prodanih laži bešćutni pijun kroji.
Trgom satranih nada njemi se vrisci čuju,
nećastiva obećanja se smješe,
smjelo koračaju,gaze,
za krinkom susretljivosti otrov pljuju.
Ulice plaču,krvare,
ustajao vjetar vonj vrti u krug,
pomoći niotkuda,
kob sudbinu i nadalje cerekajuć proganja,
laž istini,kao smrt životu,
ne može biti drug
Bezimene ulice
