fbpx

Sakiba Harčević

Sakiba Harčević
12 OBJAVE0 KOMENTARA
Rođena 8.2. 1964. godine u Rijeci. Poeziju pišem od trinaeste godine. Izdala elektronsku zbirku " U svijetu ljubavi". Član sam HKD (Hrvatskog književnog društva). Pojedine pjesme zastupljene su mi u zbornicima "Književno Pero","Nek živi ljubav"," kao čvorom more na dlanu"…

Idem

Idem.., u svijet gdje nema zlih ljudi gdje nikome se nikad za ljubav ne sudi negdje gdje nema laži,mržnje i rata, u svijet gdje svako svakoga voli ko'...

Blesa

Nije ovo moje vrijeme, nit' je ikad bilo, ludo srce čini mi se, sve je samo snilo Nije ono sunce moje što na nebu sija, niti bijeli ljiljan, čiji miris duši...

Odlazim

Sakupljam posmrtne ostatke minulih vremena U mračne katakombe svraćam U najdublje hodnike pohranjujem ih, pod hladan kamen prošlosti vraćam Zaključavam ih, a ključ tamnih odaja u bezdan bacam. Odlazim... Skrivenim strvinarima...

Zarobljeni vrisci

Šutim Osluškujem vrpoljenje zarobljenih vrisaka, na vratima grudiju stoje, grcaju, preklinju da ih pustim, nevine oslobodim, da polete svijetom bez boje. Ne! Ne puštam ih Znam da lovci vrebaju svuda, i nitko sem njih...

Ako poludim

Ako poludim, ukradem vjetru krila, poletim, oblake potrgam, vranama oči iskopam, otmem graktaj s kljuna, znam, nastat će kaos, dići se buna. Ako podivljam, zapjenim morem, razbit ću stjenje, galeba gnjezda srušit, prišuljat se plimom, podvuć pod kamen, kristalima...

Sjeme ljubavi

Tek kap rijeke sam što pokreće žrvanj, zrno na hladnu kamenu, sjeme na neplodnoj zemlji, tračak svjetla, krijesnica, ptiče na ramenu Tek krik sudbine, svjetlucava prašina sam, prolaznosti vremena još jedan hir, korak...

Mogla sam

  Mogla sam.., da sam naučiti htjela, nečovjek biti Kimajuć glavom,ko praznoglava lutka, uvježbanim osmijehom svakoj gluposti se smiješiti, umiljato,trepčuć okicama,bez imalo kajanja, u svoju korist griješiti, lopovluke nizati, rezultate istih ko trofeje slagati, istinu...

Oćuti me

  Oćuti me kroz vjetar u kosi, šapat tišine, sunce, cvijet u rosi, kišu dok mije ti lice, žubor rijeke, more,cvrkut ptice. Oćuti me,u krošnji stabala, zemlji kojom gaziš, radosti,bolu, skrivenoj suzi, pjesmi koju maziš

Bezimene ulice

Bezimenim ulicama širi se vonj trulih života -Sakiba Harčević Kob sudbinu proganja ko lovac posljednjeg skota. U daljini na vrh brda kamena utvrda stoji, za zidinama hladnim, barjak prodanih...

ČOVJEK ČOVJEKU- Sakiba Harčević

  Opjevat ću more sinje, rijeke, zvijezde, rodnu grudu, stihovati o majci, djetetu, ženi, muškarcu, ljubavi kao čudu. Opjevat ću sva čekanja, uzaludne nade, bol porađanja, smrt, život, i sudbinu ko lopova što sreću mi krade. Opjevat ću kiše, tišine i...

Krojač

KROJAČ - Sakiba Harčević U polumračnoj prostoriji Krojač i ja jedno nasuprot drugog sjedimo za stolom Muk Utrobom uma zatočena bolna sjećanja gmižu, Strah se budi, glođe kosti,suze niz obraze...

Evo ti

Evo ti sve. Srce na dlanu, u pjesmi duša. I život ti evo, jer bez tebe u njem'  stalna je suša. Evo ti sve moje  žive i umrle nade, pogled u sutra, proljeće, evo...

Pridruži se našem timu!

Promocija humanih vrednosti

Hit VIdeo