nisam se okrenula
dok su izlazi bili svi
raskrčeni
i putevi posuti srmom…
grabila sam u bespuće ne šireći
krila širom..
vjetar je šibao i ja sam se
trošila
runeći se kao grumen pijeska
kojeg su valovi nagrtali nazad, u more..
gdje idem, gdje gazim,
na otvorene kapije ne ulazim
lomeći grmlje ispred sebe
koracajući kroz neprohode,
idući u pohode
neiscrpnom vrelu bajki
koje sam u hodu gradila
i sagradila čvrsti zamak
za moje bivanje, i snivanje,
jutarnje razotkrivanje
u vrelu snovenja
gdje gazim putevima
čistog otkrovenja…
