fbpx
spot_img

Branka Vojinović Jegdić: Kišobran

Od kada te nema
ja sam osuđena
da krčim danima
tupim mačem
prašumu tuge
i u tom beznađu
posustala padam
i naglas plačem.

A samo sam željela
da mi držiš ruku
dok po livadama
bosonoga gazim
i kad ljetnji oblak
donese kišu
kišobranom ljubavi
da se spasim.

I ništa mi više
sada nije važno
čak ni sunce nema
onaj isti sjaj
dok se malaksala
vrtim u krugu
kome ne nazirem
spasonosni kraj.

Foto: Ivana Todorović

Branka Vojinović Jegdić
Branka Vojinović Jegdić
Rođena u Pljevljima 1962. godine. Živi u Podgorici. Piše savremenu poeziju, poeziju za djecu, haiku, prozu, aforizme, satirične priče, prikaze knjiga a bavi se sakupljanjem narodnih umotvorina. Za svoje stvaralaštvo više puta nagrađivana. Haiku poezija prevedena na mnoge jezike i zastupljena u više svetskih antologija. Nagrađivana na međunarodnim konkursima. Objavila knjigu poezije: I tamo me ima. Ostajem u pjesmi je u štampi. Priredila knjigu Pisma balkanskih žena kao i Antologiju haiku poezije u Crnoj Gori, Gorski biseri. Takođe je "ambasador" za haiku poeziju iz Crne Gore pri UNITED TANKA AND HAIKU SOCIETY, najbrojnijoj međunarodnoj udruzi haiku pjesnika u SAD-u, te je na listi EURO top 100 Haiku pjesnika, Krzystoffa Kokota iz Poljske. Član je više književnih klubova. Član Haiku udruženja Srbije i Crne Gore, sa sjedištem u Beogradu. Član UHTS stacioniranom u SAD. Član Udruženja književnika Crne Gore.