fbpx
spot_img

Budi dete

Foto: Zoran Petrović
Foto: Zoran Petrović

Ima dana kad te neće
I kad vreme zamke plete,
Ako hoćeš parče sreće,
Nasmeši se, budi dete.

Budi cvet i budi ptica,
Suncokret u polju žut,
Zvezda sjajna repatica
Kad zapara nebom put.

Budi vetar, oblak beli,
Puž bez kuće, zrnce soli,
Sve se može kad se želi,
Sve se desi kad se voli.

Čuvaj druga, poštuj mrava,
Rasti s travom, al ne žuri,
S dušom srne, srcem lava
Odolevaj svakoj buri.

Pevaj hrabro i kad patiš,
Smej se kad ti brige prete,
Veruj ako okrilatiš
Sve ćeš moći kad si dete.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.