Pustinjska djevo, ljepotice svijeta,
Biseru što sijaš dok te vjetar gladi,
Kamo sreće da se polomiše dlijeta
Zlotvoru što htjede dušu da ti vadi.
Potonuh u zemlju od crnoga srama
Kada svijet cijeli premrije od straha,
Što zidina divnog Balovoga hrama
Posta gomila pustinjskoga praha.
Oluje, zaborav i vremena zubi
Ne mogahu da te saperu sa tla,
Što te onda sada baš ovako ubi
Ta hrđava klapa satkana od zla!?
Pustinjski biseru, ljepotice istoka,
Što te noćne kiše od prašine peru,
Stubovi su tvoji k’o zjenica oka
Za sav svijet i za svaku vjeru.
Kamena princezo, ljepotice svijeta,
Što si noćna mora prostom beduinu,
Kamo sreće da se polomiše dlijeta
Koja sjajni biser tvore u prašinu.
