fbpx
spot_img

Generacijama koje rastu bez poezije

Stefan Simić

Vama imena poput Tolstoja, Nerude, Jevtušenka neće značiti ništa.

Za Bulata Okudžavu mislićete da je neki manje poznati fudbaler, a za Moraviju da je eventualno osnivač neke kompanije.

Kada neko u vašem društvu izgovori reč “Vojvodina”, glavom vam neće proći Mika Antić nego Vojvođanska banka.

U Rusiji nećete tražiti Jesenjinova sela, breze i malo ždrebe, već džinovske tržne centre i šoping molove.

Balaševićevih 206 koraka vam takođe neće značiti ništa, kao ni stanica u Puli, provincijalka, ili miholjsko leto.

Ni kada se kockate, nećete se setiti Dostojevskog kako gubi sav novac u Nemačkom Baden Badenu.

Vi, u Londonu, nećete razmišljati o ulicama kojima se kretao Oskar Vajld, nego ćete tražiti Čelzijev i Arsenalov stadion.

Kada vidite ciganske čerge, prvo čega ćete se setiti nisu Puškinovi cigani, već Hitlerov holokaust.

Vi nećete zadrhtati pred dnevnikom Ane Frank, ali ćete se kleti u protokole sionskih mudraca i ostale antisemitske knjige.

I kada razmišljate o samoubistvu, glavom vam neće proći Jesenjin, Hemingvej i Branko Miljković, nego pitanje – da li je moguće da izvučete još neki kredit?

Vi se u Pragu nećete ni osvrnuti za Kafkinom kućom…

Hodaćete Parizom, a nećete ni znati da su tamo živeli Selin, Viktor Igo i Žak Prever.

Mrzećete podjednako sve vladare, zaboravljajući da je i Njegoš bio vladar?

Mislićete da su slepi ljudi beskorisni, zaboravljajući ulogu Filipa Višnjića u srpskoj istoriji?

Vama će priručnici pod sloganom “brzo, lako i jednostavno” biti zanimljiviji od svake literature.

Za vas će to biti jedina prava literatura?!

Vama će Šerbedžijino izvođenje “Ne daj se, Ines” biti dosadno…

A Tolstojeva Ana Karenjina idealan podmetač za sto, ili šporet, zbog svoje obimnosti.

Vama će stare dedine knjige samo skupljati prašinu, ako ih pre toga ne izbacite na ulicu.

Pod uslovom da to pre vas nije učinio vaš otac?

Vi ćete u Sarajevu sasvim nezainteresovano proći pored tzv. “mosta ljubavi” koji je decenijama razdvajao dve gimnazije – mušku i žensku?

Gimnazije razdvajao a momke i devojke spajao?

Vama na desetine beograskih spomen ploča u čast velikih pesnika neće značiti ništa.

Prolazićete pored njih kao da ne postoje…

Vama će Trg Tina Ujevića biti neki tamo trg, a Tin neki tamo pesnik, i ništa više od toga.

Učićete geografiju sveta zbog velike nagrade formule jedan, ili svetskog prvenstva u fudbalu, a nećete znati ko je na svojim ramenima nosio kulturu jednog naroda?

Vama Selimovićev derviš neće predstavljati ništa u životu, kao ni Gospodar Jovanova br. 39 u Beogradu?

Kao ni Sonja Marmeladova i Nataša Filipovna?

Kao ni starac Zosima i prezime Karamazov?

Vama, u krajnjem, ništa neće značiti ni ova pesma jer je nećete razumeti…

Vama, koji ćete živeti bez poezije…

Vama, koji ćete voleti bez ljubavi…

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.