Ah, kakve su bile oči
u te djevojke,
dva safira,
gledati ih je bilo milina.
I kako lepršati su znale
njene raspletene kose,
svim u duši nemirima
bile su tišina.
Eh, kad se sjetim.
A takve imala je i uvojke
Ćorkanova Švabica,
i bila je ista đavolica.
Kaldrmom i mahalom bi se šetkala,
crvenog i razdraganog lica
otimajući uzdah
od aga i svakojakih bekrija.
I nije ni čudo što je mezimica
i znanog i neznanog,
i mladog i starog,
što kasaba samo o njoj je pričala.
Ah, kako su oči sijale
u te djevojke.
Pa ni moje imune nisu bile.
Nit krive, ni dužne se zaljubile.
(2015)