Admir Džibrić
Admir Džibrić: Bijele ruže
Zemaljskih tajni nema.
Ne postoje takve ulice,
čovjek se vječito na megdan sprema,
kao što neumorno vodenice melju žitarice.
Kao ringišpil su pristrane
snaga i strast za opstankom golim
i...
Admir Džibrić: O prepoznavanju
Ljudi se poznaju po biljezima duž tijela
i krošnjama iz grudi, koliko cvatu,
je li njihova avlija crna il' bijela,
miris il' ugriz na vratu.
A najčvršće stijene...
Admir Džibrić: Srce na papiru
U obilasku duše sopstvene
pohota nije kamenovala čast,
nit ubila pravog mene.
I dalje bukti ista strast.
Stišćem dlanove, gazim ponosito.
Neke stvari ne prestaju biti i navika.
Kome je...
Admir Džibrić: Gospodari tame
U nekom rasponu,
između pučine i mora uvijek čovjek pliva.
No, ovo je neograničeno davljenje u sutonu,
nemilosrdno nasrću talasi nemira.
Hodaju bahate sjenke zemljom,
podložna i korumpirana komponenta,
neukost,...
Admir Džibrić: Rodna godina
Još jedan dan i pojava vatrene kugle pred očima.
Neprestano vri u glavi:
Ti možeš takav i natjerati konje da lete.
Na obrvama korov je počupan
i prostrt...
Admir Džibrić: Moj svijet je nebo
Odgojili me vjetar, drveće,
neki čudan poj,
po meni zasađeno je cvijeće,
miris što zovemo topli dom.
Čudni krater,
dječački smijeh.
I raširene ruke,
topli dah bez granica,
u očima mjesec,
krilima mašem...
Admir Džibrić: Sreća
Sreća je
kad te grle i grliš
i u tom krugu se vrtiš.
Kad se smiješ
i tebi se smiju,
potoci radosti teku iz očiju.
Kad voliš i tebe vole.
Zar...
Admir Džibrić: Prijatelju
Život je mnogo čudan. I sladak i slan.
Juri kao brzi vlak, poljem lanad.
Dok lupiš dlanom o dlan
i trepneš okom, nisi mlad.
I zato uživaj!
Ne razmišljaj...
Osvrt na “Sunovraćenje” Lorene Vojtić
I dok su prethodne tri zbirke poezije činile se kao uvod u nešto obećavajuće, ova četvrta je samo kontinuitet što jasno podcrtava da autorica...
Admir Džibrić: Ovo nije moj svijet
Sam sebi ću staviti vješala
nek visi moja glava
omču oko vrata, previše se masa uskomešala,
nego da nemam nikakvih prava.
.
Nego da gledam ove gurbete
što rahatluk remete,
kako...
Admir Džibrić: Sreća – I –
Sreća je
kad te grle i grliš
i u tom krugu se vrtiš.
Kad se smiješ
i tebi se smiju,
potoci radosti teku iz očiju.
Kad voliš i tebe vole.
Zar...
Admir Džibrić: O ljudima
Ljudi su ti gori nego najveće zlo. Kad ti trebaju ne vide nikoga, samo sebe. Ne pitaju kako ti je, kako živiš i je...
Admir Džibrić: O životu
Neki šejtan čovjeka obuzme, pa prevrće se i desno i lijevo, zatetura unazad. K'o neka bekrija kad se vraća pijana iz birtije uz mirise...
Admir Džibrić: O prijateljstvu
I dok ulicom ideš, ljudi ti se smiješe, pričaju o prijateljstvu vašem, kako su spremni učiniti nešto za tebe. I čovjek obično povjeruje do...