Po meni je „grijeh nad grijesima“ zatajenje savjesti. Točnije, ovaj metaforični izraz simbolizirao bi ponajprije gubitak osjećaja za zlo. Razinu ispod dijeli i pomanjkanje kajanja. Malo manje opasan je i prestanak svake komunikacije s Bogom. Pri ovim trima čimbenicima, javlja se plodno tlo za sustavno uništenje. Čovjek je najranjiviji kada je sam, ne doslovno, već dok u sebi nosi golemi bezdan. Preziranje vlastitog talenta i pokušaj odbacivanja istog, ne donose ništa spasonosno. Biti kao i svi, nije misao vodilja istinskog vjernika. Tek kada iskočiš iz mase započinje tvoje vrijeme, a za to treba hrabrosti. Nećeš sam uspjeti, jer nisi nastao ni iz čega, stvoren si na sliku Božju i odakle ti pravo da istu obezvrijediš i ustaneš protiv svog tvorca? Mali čovječe, u zabludi dišeš, On te svakog trena može pozvati na ispis knjige života. I zato: „Make every day count.“
