fbpx
spot_img

Kako je to, biti… ‘Izletnik’? (1. deo)

Foto: Mišo Koprivica

       Da li ste iskazivali ponekad tu sklonost, da li ste zapravo imali prilike, da se zaintrigirate čitajući stripove, pa možda i priče u slikovnicama, u kojima je ponuđena mogućnost više završetaka, zavisno od toga kako se opredelite na određenoj stranici? Pa, i potpisnik ovih redova je samo manji broj prilika, ali upečatljivim, za takav pristup, uglavnom u okviru nekih izdanja sa Diznijevim junacima, negde sa prelaza iz 1980-ih u ’90-e … (Smatram inače da i jedna takva igra uživo sa pripovedanjem i dosećanjem može da bude veoma značajna socijalna i kreativna kategorija, ali to je već za neku drugu priču)  U slučaju stripa Izletnik, koji nam je trenutno na nekom poligonu za sagledavanje, stvar je u tome što i nema mogućnosti biranja od strane čitaoca, a u okviru deset epizoda, svakako pratimo kako je sve glavni junak mogao da strada , u ovom ili onom životnom dobu…. To baš i nije igra, to je život, ili pak i jedno i drugo…? (uz smrt koja svakako sleduje pre ili kasnije) i onda, prolazimo, provlačimo se kroz život, a uz malo umeća i sreće, zaista ga i proživljavamo, ispunjavamo, dok se na kraju ne ustanovi kakva nam je sudbina zapravo bila namenjena… Sudbina – eto, upotrebih još jedan uzvišeni pojam koji se tiče naše životne putanje , ali ne moramo ga shvatiti u onom fatalističkom smislu, već u smislu ishoda koji će obeležiti naša postignuća, i završetak naše putanje… No, dobro, nakon ovog malo uopštenog, uvodnog premotavanja misli, da polako predstavimo malo konkretnije našu priču…

 

Foto: Mišo Koprivica

   Ovo delo potiče iz udruženog rada dvojice braće blizanaca iz Brazila, a kao kapija za međunarodno promociju najpre je poslužila njujorška izdavačka kuća Vertigo Comics (DC Vertigo, a 2020. je iz toga proizašla DC Black Label) dok na ovim prostorima npr. možemo da budemo zahvalni redakciji Darkwood-a. Dakle, autorstvo potpisuju braća Fabio Mun i Gabrijel Ba – iz meni do sada raspoloživih izvora, navode se samo pod tim umetničkim imenima, a po datumu rođenja (jun, neke 1976.) zaista reklo da su braća blizanci!  Glavni junak ove, može se reći, grafičke novele je Bras de Oliva Domingos, kojeg zatičemo na poslu u jednoj redakciji gde je zadužen za pisanje prigodnih nekrologa, dakle za to da na neki lepši način predstavi odlazak raznih ljudi sa ovoga svega, a sanja o tome da sroči i obnaroduje i nešto kreativnije i ambicioznije iz života, da postane slavni pisac poput svog oca…

                                        – NASTAVIĆE SE –

Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.