fbpx
spot_img

Kad porastem biću… Iva Štrljić

iva

Iva Štrljić je naša poznata glumica, spisateljica i voditeljka. Svoju prvu ulogu ostvarila je u prvoj srpskoj telenoveli  ”Jelena” dok je kao voditelj jutarnjeg programa ” Dizanje” i emisije “Transforma” svojim širokim osmehom činila bolju svakodnevnicu .
Nedavno je imala premijeru predstave“ Ujež“ u pozorištu“ Slavija“, po tekstu Branislava Nušića, a u režiji Ivana Bekjareva.

Emotivna i iskrena svoje misli i sećanja beleži na papiru i pojašnjava šta za nju znači reč ljubav. Filmovi koje rado gleda u novogodišnjoj noći pokazuju da je nepopravljivi romantik.

Ko je obojio najraniji period Ivinog detinjstva, kolika je sreća kada ostvarite svoje snove iz detinjstva i ko je najbrže nasmeje a šta rastuži pročitajte u redovima koji slede.

U vezi sa čim su vezana Vaša najranija sećanja?

Sa najvećom toplinom sećam se bezbrižnog perioda detinjstva, vremena osnovne škole i onih trenutaka provedenih sa mojom bakom Bosiljkom koja više nije među nama, ali je posebnom nežnošću i pažnjom obojila veliki period mog najranijeg detinjstva. Odrasla sam u meni zauvek najlepšem delu Beograda, blizu Saborne crkve i išla u Osnovnu školu „Braća Ribar“ i u dramsku grupu u Radio Beogradu. Sva moja najdivnija i najranija sećanja odigrala su se upravo ovde, na potezu od Kosančićevog venca do Hilandarske i zato sam bila i ostala neko ko taj duh i šmek beogradske kaldrme i dalje sa ljubavlju oživljava u obe svoje knjige, kako u prvoj „Nemaš pojma koliko te volim“ tako i u drugoj „Znam da misliš na mene“, a znam da ni u trećoj „Obožavam te, pa šta?!“ koju trenutno pišem od toga neću odstupiti.

Najviše joj je otac čitao bajke
Najviše joj je otac čitao bajke

Po čemu pamtite svoj rodni grad?

Po mirisu peciva kod Pere pekara u ulici Carice Milice na putu ka školi, po neobičnom velikom drvetu koje je, kako smo mi deca to voleli da kažemo „pojelo“ ogradu u prvom objektu naše osnovne škole u ulici Sedmog jula, danas Kralja Petra, po najromantičnijim ćoškićima Kosančićevog venca sa pogledom na reku, po baletskoj sali Pozorišta na Terazijama u kojoj sam provodila sate i sate sa mamom, po paketićima za Novu godinu u Udruženju filmskih glumaca sa tatom, po prvoj predstavi koju sam pogledala kao sasvim sićušna devojčica u pozorištu Duško Radović i ukusu gustog soka od breskve i Rumenka na Kališu…po lastišu i „između dve vatre“ i deljenju užine na velikom odmoru, po svim godišnjim dobima u mojoj ulici i po tome kako joj svako godišnje doba dobro stoji, po šetnjama vikendom na Tašu, po šećernoj vuni i pečenom kestenju zimi i najviše po ljubavi koja se u Beogradu uvek osećala.

Kakvi ste bili kao dete?

Bila sam poslušna, ali kao i svako dete umela sam da budem izrazito tvrdoglava i da radim neke stvari samo po svom. Sreća što su to bile neke krajnje bezazlene stvari i neka potreba da isteram svoj san do kraja što se u nekim životnim situacijama kasnije ispostavilo čak i kao korisno.

Iva

Gde ste provodili svoje raspuste?

Letnji raspust sam provodila u Dalmaciji, u Splitu ili u jednom malom mestu uz more Vinisce. Valjda sam, zato što sam zaista dugo svakog leta provodila vreme na moru, vrlo brzo, kao izuzetno mala, naučila odlično da plivam pa sam tako nekoliko godina i trenirala plivanje.

Kada i ko je prvi primetio da ste nadareni za glumu?

Oduvek sam pokazivala sklonost ka glumi, uvek sam bila u dramskim grupama i u recitatorskim sekcijama. Tu je i primećeno da ću se najverovatnije baš time i baviti u životu.

Šta ste želeli da budete kad porastete?

To što sam i postala. Glumica.

Sećate li se svog prvog javnog nastupa i da li ste imali tremu?

Ako računate baš prvi, tada sam bila jako, jako mala i imala sam radost, a i danas je upravo tom radošću igre obojena trema. Kada volite ono što kao umetnik stvarate nemate onaj tip treme koja vas koči već imate želju i unutrašnji podstrek koji vas tera na to da još jače želite da sve prođe baš tako kako treba.

Iva
“ Treba uvek umeti prepoznati pravu ljubav od veštačke i saslušati savet one prave jer se samo od prave ljubavi ozbiljno i raste i uspeva. „

Koji je Vaš omiljeni sladoled?

Onaj na točenje…Taj je sasvim neodoljiv.

Šta ne volite da jedete?

Ne volim ništa masno, nekakve pihtije na primer i tu vrstu „ozbiljne“ hrane. Više volim da se hranim „neozbiljno“ da grickam salete…

Koji nastavnik (profesor) vam je ostao u sećanju i zbog čega?

Moja razredna iz matematike, zbog toga što je odmah shvatila da se ja matematikom sigurno neću baviti u životu pa me nije preterano mučila Pitagorinom teoremom.

Kojoj osobi se divite?

Jednoj za mene posebnoj osobi. I ta osoba to zna.

Sećate li se svoje prve simpatije (ljubavi)?

Naravno. I te moje simpatije se ne sećam samo ja nego ga se seća cela naša generacija. Bio je to Uroš. Igrao je savršeno fudbal, imao zelene oči, rupicu na bradi i pevao italijanske kancone. Malo li je za zaljubljivanje?!

Koji je Vaš omiljeni film?

Volim onaj divni stari film“Zaljubljivanje“ sa Meril Strip ali i film „Love Story“ od ovih modernijih „Ustvari ljubav“ i znam da će opet da me razbuca kao i uvek za Novu godinu.

Koje stihove rado pevušite?

Stihove pesme „The Winner Takes It All“ grupe Abba.

Ko Vam je najviše čitao bajke i koju bajku najviše volite?

Najviše mi je čitao tata a meni omiljena je „Devojčica sa šibicama“ Hansa Kristijana Andersena.

knjiga

Koje mane ste pobedili svojom upornošću?

Znam koju nisam a to je nestrpljivost. Ja sam nestrpljivo uporna.

Šta Vas nasmeje?

Uvek najslađe deca.

Šta Vas rastuži?

Loš odnos prema deci.

Na koje mesto biste voleli da odete?

Volim mesto na kome jesam, ali bih volela što češće da svraćam do Sedmog neba.

Šta je potrebno da biste bili uspešni u onome što volite da radite?

Prvenstveno celokupna predanost tome i vera da će se uspeh ostvariti. Ali, neophodno je i imati ljude koji zaista navijaju za vas pored sebe kao i oprezno paziti čije savete slušate…Treba uvek umeti prepoznati pravu ljubav od veštačkesaslušati savet one prave jer se samo od prave ljubavi ozbiljno i raste i uspeva.

Moja knjigaKo Vam je najveća podrška u životu?

Nada. Moja nada. Ona mi nikad ne da da u sebe ne verujem.

Kako provodite svoje slobodno vreme?

Najviše treniram kako u teretani tako i svakodnevno na Bikram jogi. Ovaj tip joge izuzetno mi prija. Pored toga pišem treću knjigu i volim da idem u duge šetnje Dorćolom i Vračarom.

Koja osećanja Vas pokreću?

Ovih dana neka prednovogodišnja, onako, blješteća osećanja.

Šta za Vas znači reč ljubav?

Puno puta sve. Jer je sve lepo na ovom svetu stvoreno baš iz ljubavi prema nekome ili prema nečemu.

 

 

 

Bojana Pudar
Bojana Pudar
Bojana Pudar veruje da "osmeh ne košta ništa, a znači mnogo. Ako nekada sretneš osobu koja više nema osmeh, budi velikodušan, pokloni joj svoj. Niko ne oseća takvu potrebu za osmehom, kao oni koji ne mogu da ga poklone drugima".