Kad odeš od mene,
uvek, kao slučajno ,
odneseš polovinu mog srca.
Znaš da izabereš.
Onu koja za tebe jače kuca.
Nisam ni ja tako naivna mala.
Ne mogu živeti s pola.
Zadržim tvoga srca deo,
nema patnje ni bola.
Ja sam ti poklonila srce,
ti meni svoje ludo,
kucaju u istom ritmu,
živimo to naše čudo.
I da me ne vidiš više,
mi smo dodirnuli dugu,
sa pola srca ne volim drugog,
ni ti sa pola, ženu drugu.
Zato, kad odeš od mene,
ja se ne osećam sama.
Ljubav nije između nas,
ona je, duboko u nama.



