spot_img

Katarina Branković Gajić:

Nemojte prestajati da volite
I kada vas ostavi gospodin „pravi“
Kada se zamute vaše reke
Ma, nemojte sanjati snove stare
Nacrtajte nebo boje plave
Neke nove ruke nežne i meke
I maštajte… maštajte…

Dodajte životu polet i lepotu
Trčite parkom kao da vas čeka neko
Pijte vino uz muziku koja vas diže
Smejte se u grohotu
Jer, sve je na kraju isto
Sve je već predodređeno
Poklonite se staroj ruci
U nekoj prometnoj ulici
Ili putujte brodom negde daleko
U nekoj španskoj luci
Nekog primorskog grada
Možda vas u prolaznu okrzne
Muška silueta i postane vam draga…

Kada vas ostavi gospodin pravi
Znajte…
Samo je bio prolazna epizoda
Takođe, prolaznog života
Nabacite osmeh na lice
Pored šminke, spletite kikice
Pokupite sve lepe sitnice
I igrajte se novog života
Kao kad ste bile devojčice…

I… ne zaboravite
Nemojte odrasti
Sačuvaćete dušu
Bićete večno mlade
Nabacite osmeh
Jer, nakon svakog pada
Dolaze nove balade…

Katarina Branković Gajić
Katarina Branković Gajić
Književnica koja potiče iz stare beogradske književne porodice. Njene pesme, romani i dela u kulturi, govore više o njoj, nego bilo koji podaci iz administrativnih papira, te otuda i nema potrebe pisati o plaketama, poveljama i zahvalinicama koje je dobijala za širenje kulture i pisanje. Član UКS-a. Predsednik Кnjiževnog kluba „Skadarlijska boemija“ koji je osnovala i uspešno vodi godinama u Skadarliji u vidu okupljanja pisaca iz celog regiona i šire. Član je Društva Skadarlija i tako učestvuje u organizaciji skadarlijskih manifestacija. Organizator više humanitarnih akcija. Uvek je bila i ostala SVOJA.