Danas fluorescentno gnjilim.
Većinski dio mene
letargično nastoji nestati.
Potiljak mi mrvi pojačana migrena uzduž linije umorstva,
u čijoj nutrini pribjegavam regresiji neizrečenih agresorskih manifesta koje prešućivah suviše godina.
Kontinuirano zapadam u trans namijenjen ispiranju krivice nedužnim iskrvarenjem vratne arterije.
Odzvonio je ultimativni čas,
zločinačke rulje spremaše se izvršiti giljotinski rez.
Jedino mjesto gdje neosporivo uspijevam regulirati količinu nanesenih kobalno plavih modrica po zapešćima-
trnovit je zakutak ispovijedanja pokojnim slovima.
Zaglušuje me zapomagajući plač
što ga ispustih pri napadu divlje zvijeri
utjelovljene u muskulaturu jadnog ostavljenika.
Njegovim demoniziranim oduzimanjem mojih duhovnih entiteta-
bijah upravo izjednačena sa osramoćenim insektima otrgnutih udova
koji posred mulja strepe od toga ih zgnječi
nemilosrdno stopalo otupjelog lašca.
Obučena u morbidnu vjenčanicu,
postadoh primorana prepisati si suviše uranjenu presudu.
Bijah živa sahranjena u škrinju uobičajenih proporcija,
u čijim me okvirima zatrpavaše grumenjima crnice,
ne čuvši borbeno grebanje za izlaskom iz zagrobne tamnice čiju je realizaciju je naredio nesposobni mrav niskih intelektualnih kapaciteta.
Bezbroj mi je puta naudila šaka ništavnog počinitelja prijestupa,
a fizička nemogućnost obranjenja tjelesnog integriteta
bijaše glavna predispozicija po kojoj biraše žrtve svojih napada.
Pronicavo skupljah razasute hrskavice natopljene diskriminirajućim suzama,
moleći Boga da me poštedi življenja još jednog neprekidnog dana.
Nad glavom mi oblijetaše strvinari naoštrenih kljunova,
nanjušivši uzurpirano stanje raspadanja-
tada devetnaestogodišnjeg bića.
Bijah dijete naivnih prosuđivanja,
ali učas preuzeh karakteristike zombija
pošto je to jedini način nastavka disanja tim prigušenim jezgrama grdno narušene psihičke harmonije spisateljstva.
Nakon poništavanja ubrojenosti u boravište minulih duša;
što poput mene, iskusiše nepodnošljivo stanje nedužnih trpljenja-
podižem svu zemaljsku prašinu zaključaka,
pritom ozdravljajući od nametnutog dokrajčivanja.
Više se ne tresem zastrašena zlobnošću tiranskih namjera-
naime, buđenjem iz kome inertnih koraka zapravo trijumfirah nad duševnim zamiranjima;
što su više no očekivano ishodište ka vratima muka.
Stoga oštroumno prinosim vlastitu predsvijest uljuljkanih mračnjaštva,
kao naknadu za neizrecivu tjeskobu smrvljenih komora poetizma.
Evoluiram iz zagušljivog grotla osuđeničkog stigmatiziranja,
ispunjavajući duh kristalima iz Gospodnjeg perivoja bezuvjetnih ljepota.
Lučenje aspekta svjetlosti, udahnuto u samu srž procesa regeneriranja,
postiže progres u cikličnom razdoblju inkarniranja.
Dostignućem gotovo nemogućeg pobjedništva,
zatvaram revizije prošlih života u obliku lotosovih cvjetova.
Rođena da ovom sazviježđu spiralnih galaksija podarim tonu pjesama-
na vlastitoj koži doživljenih i nimalo unakaženih zapisa,
uzdižem se iz ništavila,
usprkos unutarnjem glasu koji me priziva u odviše pepeljastu urnu bolnih zgarišta.
Ojunačenošću blagoslovljena oblikujem plamičak stiha,
ovog puta apsolutno nemrtva,
iznova rođena,
koračajući kroz Inferno-
do konfesije trijumfa.