fbpx
spot_img

Lela Milosavljević: Drvo

Ja sam kao staro drvo pored puta. Korenom spojena za tlo opirem se vetru. A on mi mrsi grane, ljulja trup, pokušava slomiti. Branim se, povijam i kad mislim da treba odustati. Cvet mi opada i rasipa se poljem. Nekad bih da potrčim za njim, ali ne mogu.

U prolazu ljudi otkinu po koji list… Neki skoknu i iz obesti uhvate granu, zaljljuljaju je i nastave put. Plodove beru polažući pravo na to. To mi je svrha, kažu.

I odlaze svojim putem. U oba pravca. A ja i dalje ostajem tu, korenom spojena za tlo.

Sačekujem jutra, godišnja doba, ljude, vetrove…

Cvetam, venem.

Moja kora postaje sve grublja, cvet sve ređi, plodovi sitniji.

Ljudi traze neko drugo drvo.

I tako, dok me vetar ne slomi…

Lela Milosavljević
Lela Milosavljević
Iz Užica, ljubitelj umetnosti i kolekcionar uspomena. Piše satiru i lirsku prozu, autor knjiga "Tragovi bosih stopala" i "Ples među svicima", kao i tekstova objavljivanih u više elektronskih i štampanih časopisa za umetnost i kulturu, portalima i stranicama.