Ko je proricao sudbinu,
kada se mesec rascvetavao,
a zvezde prevrtale naglavačke.
Kada je oblak dodirivao stopalom lišće žuto…
Ko je odredio…
Na pragu bola,
sama da budem.
Usne neba,
slušale su kišu.
Na vrata umorna,
često sam gledala.
Sada sam sama
u svojoj samoći,
daleko od mnogih iz divljeg grada.
Između rebara, praznina ušla…
Čekam…A…Sve boli.
Samo senku ispred mene pratim.
I oko se
u tišini osamilo…
Posred zime
tišinu gazi…



