fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemić: U kosu ću udenuti

Čuvaću svoje haljine nage

u usamljenoj šumi
u gnezdu mekom.

Sećanja tajna
iščupana iz korena…
Tu…
Pod drvo
zakopaću.

Nasloniću usne
na žarko sunce.

Držati ga u ruci
kao da je čaša.

U kosu ću udenuti
razgolićeno zelenilo…

Neka damari usaglase
svoja osećanja.

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.