spot_img

Ljubica Žikić: Majci

Rodila si me da putnik budem
U pratnji galebova i gavranova.
Dok sam u severnoj luci
Svu noć gledala
Kako se mostovi nebu dižu
Da bi reka silna projezdila,
Znala sam odakle me
Tvoj pogled prati i doziva.
Između darova,
Moju si ruku držala
Kao miloštu najveću.
Razumela si zašto sam
Kestenove raspukle šišarke
Po dlanovima premetala,
I breze zašto sam sadila
Putevima kud sam prolazila.
Plavetnilo tvoga oka
Puteve mi je osvetljavalo.
Ruka tvoja, grana bršljanova,
Bila je sidro moga živovanja.

Ljubica Žikić
Ljubica Žikić
Prosvetni i humanitarni radnik, pisac za decu, pesnik, putopisac, tumač antroponima srpskog imenoslova, organizator mnogobrojnih književnih večeri. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je studije grupe Jugoslovenski jezici i književnost i studije Filozofije. Živi i radi u Kragujevcu. Objavila je: iz područja onomastike knjigu- rečnik Cvetkik ženskih imena, 1998. godine; pripovetke za decu Priče od kojih se raste, 2014. godine; knjigu pesama Ljubav svetove spaja, 2017. Objavljuje putopisnu prozu, za koju je je nagrađivana. Objavila je više radova iz područja lingvistike, knjiševnosti i istorije. Urednik i učesnik upisanju nekoliko monografija i časopisa. Član je Udruženja pisaca Kragujevca. Vodi književnu manifestaciju Portret pisca. Objavljuje u savremenim časopisima.