Rodila si me da putnik budem
U pratnji galebova i gavranova.
Dok sam u severnoj luci
Svu noć gledala
Kako se mostovi nebu dižu
Da bi reka silna projezdila,
Znala sam odakle me
Tvoj pogled prati i doziva.
Između darova,
Moju si ruku držala
Kao miloštu najveću.
Razumela si zašto sam
Kestenove raspukle šišarke
Po dlanovima premetala,
I breze zašto sam sadila
Putevima kud sam prolazila.
Plavetnilo tvoga oka
Puteve mi je osvetljavalo.
Ruka tvoja, grana bršljanova,
Bila je sidro moga živovanja.
