Cvijet obrastao trnjem,
izgaranjem bez pepela.
Cijeli joj je svijet
ispod trepavica..
Korača sigurno-
uzdignute glave.
Ne mari za ulizice
lopove i lažnjake..
Pobijedila je dualnosti,
sve fantomske zasjede.
Konkurencije, koje su i
bile djelomično fiktivne.
Čeznutljivo bdije nad –
plavim nebom u očima.
Tim odsjajem galaksija;
u prekrasnim zjenicama.
I favorizira koncepte
unutrašnjih utihnuća.
Dok svira ugodni preludij,
zagrljaj liječi lom stoljeća.
*jedanaesta zbirka*