Jedinoj osobi
koja me ikada
zaista obranila.
Spasitelju koji je
stao između tog
nasilnika i mene.
Usred incidenta
razjarenih šaka,
udaraca i urlanja.
Dugujem sve, ali
riječi su preslabe.
Nije pobjegao, ni
okrenuo glavu od
uništavanja žene.
Niti ustuknuo pred tim
dramatičnim istupom..
Tko zna, što bi se,
dodatno pogoršalo.
Da nije bilo baš njega,
kome je zaista stalo…
Pruženi zagrljaji –
dobronamjernosti,
utjeha su žalosti…
Hvala ti, što si
ispao prijatelj!
Čovjek na mjestu
i ispravan mladić.
Ovo nikada neću
zaboraviti, jer me
ni vlastiti otac nije
zaštitio i pomogao.
Sada sam u procesu-
oporavka duha i tijela.
A pacifist, poput tebe –
zaslužuje dosta pažnje.
Molim se, da te Gospod
transformira i potakne…
Na najbolju verziju sebe!
•deseta zbirka