Razdvojenih putanja,
koračamo unatraške.
Jedini, molila sam te
da ne ubijaš ljubav u
mojoj unutrašnjosti…
Sedam te mjeseci;
nisam vidjela, niti –
(na)čula tvoje misli.
Što je to, naspram
više od šest godina
kako sam ti znala –
svaki pokret tijela?!
Znam da si se olako
pokušao opravdati…
Smanjenom
ubrojivošću.
Nedovoljnom-
adaptiranošću.
Još se sjećam…
Koliko ti je Adamova
jabučica podrhtavala
u epizodama bunila…
Alkohol je postao
-bitna supstanca.
Nisi mogao obuzdati
svoju kvarnu narav s
ozloglašenom ćudi…
Posvema bahato,
bez empatičnosti.
Išao si osorno
kroz mladost…
Vodeći se linijom
-manjeg otpora…
Arogantno šuteći;
o svim prevarama.
Gledajući pored
sebe, ženu koja-
toliko vene i pati.
Rugao si se njenoj
-golemoj kalvariji..
Nisi mario za one
neizbrojene suze..
Nijedna te nikada
– nije dotaknula…
Sve dok se nisu
pretvorile u sige.
Apatične apokalipse te
unezvjerene žalopojke.
Ali zaboravio si
jedno obećanje.
Ako ja tonem –
povlačim i tebe.
Razdvojenih putanja,
koračamo unatraške.
jedanaesta zbirka
