Lorena Kujek – Astralna projekcija

Noćas ti se obraćam epistolarnom formom izoštrenih čula podsvijesti.
Odista je moguće magično levitirati iznad vanjskog sloja zemljine kore,
u blizini velebne katedrale raspadnutih maštanja.

Za vrijeme pročišćavajućeg obreda
ti zauzimaš entitet vukodlaka,
mršteći se frapantnim obrvama,
nalik na prenatopljenu mahovinu
uslijed ponavljajuće erozije površinskog pokrova.

Mene su izvukli iz pripravljene,
opustošene grobnice prošlog života,
preobličivši me u krijesnicu otkucajnih frekvencija nerealnog zapisništva.

Vrebala je zagonetna mumificiranost hladnih tjelesa,
sahranjenih u duplji prokrvljenog hrasta-
čije bilo otkucava zajedno s našim konverzacijskim anegdotama,
učenjem ponašajnih kodeksa
i filozofskim razlikovanjem
tri vrste književnih pogrešaka.

Predstavljasmo reprezentativan koloplet čiste ljubavi,
nezagađene bjesomučnom požudom,
već zapečaćene sentimentalnim kristalima blagoslovljenih mudrosti,
svetačkih aluzija doticaja intelektualnih stimulansa
te nedvojbenih osobitosti metaforičkih ukrasa.

S onu stranu lelujave vječnosti,
ukrstismo konce bijelih metamorfoza snježnosti zagrljaja,
utkavši milozvučne kreposti
u iskovani ključ amfiteatra lucidnih snovitosti modernizma.

Tvoj je prosinački odlazak rastvorio koru usahnulih breza,
raspuknuvši gramzljive oholosti višestoljetnih izmjena karmičkih podsjećanja na izbočene žile teksture kašmira.

I zemlja se zatresla,
shvativši da smo zaručeni u vrtu neokaljanih, ružinih pupoljaka,
uz posredstvo dobronamjernih duhova paralelnog svemira.

Sada, s obožavanim prstenom na ruci,
hodim ususret mimohodu izlazećeg sutona,
opraštajući se od reminiscentnih zavežljaja duhovnih oboljenja,
puštajući te razbuktalnoj plimi nadolazećih valova nesvjesnoga
koji se očituju koncentričnim zapljuskivanjem prašnjavih uglova svjetionika.

Prepoznat ćeš me pri punoj mjesečevoj blistavosti,
kako plešem sa sjenama pokoljenja obiteljskog stabla-
mentalno pripravna za uručeni oproštaj boje lavande.

Ali ne pitaj što me to razdire.
Nećeš moći podnijeti odgovor prizvuka naše posthumne rapsodije.

Ustvari, možda smo bez ikakve vidljivo-procesne ceremonije,
posve obećani jedno drugome,
čak i prije kreiranja sadašnje planete.

 

Slika: Snežana Kujundžić

 

 

Lorena Galeta
Lorena Galeta
Lorena Galeta, bivša Vojtić, a djevojački Kujek, rođena је 31. 05. 1996. Odrasla je u Valpovačkoj Satnici. Razvedena je i samohrana majka, a trenutno živi sa kćerima u Osijeku. U djetinjstvu se bavila glumom, pjevanjem i crkvenim aktivnostima. Završila je Оpću gimnaziju u Valpovu, i pohađala Pravni fakultet u Osijeku; smjer upravno pravo (stručni upravni studij). Već dugi niz godina surađuje s brojnim književnim stranicama na kojima redovno plasiraju njezine radove. Najčešće ju objavljuju portali: "Stella", "Očaravanje", "Pokazivač" i "Časopis Kvaka". Postigla jе uspjeh i na Europskom festivalu poezije. Ozbiljnije piše od trećeg razreda srednje škole. Tematike koje dominiraju njenim stvaralaštvom su: život, ljubav, smrt, smisao postojanja i vjera, a sve je protkano crno - ljubičastim nijansama gotike. Uglavnom je pisala poeziju u prozi i misaone tekstove, ali nisu joj strane ni: kratke priče, eseji, kritički osvrti, promišljanja i feljtoni. Lektorica je, recenzentica, urednica i spisateljica. Osvojila je prvo mjesto u poeziji 2018. - po izboru stranice Pisci i Književnost, i bila među 5 najčitanijih autorica iste te godine. Nalazi se u 10 različitih stihozbirki i zbornika, čak i izvan RH. Dok nije ugasila sve društvene mreže, njezina je stranica - NA KRILIMA SNOVA, dosegnula 111 000 čitanja! Povukla se iz javnosti, zbog privatnosti i posvećenosti svojoj djeci: Larissi i Melissi. Članica je: „Hrvatskog književnog društva“, „Kulture snova“ i „Antuna Ivanošića“. Iz tiska joj je nedavno izašla deseta zbirka, ali ona već aktivno piše svoju devetnaestu knjigu!