Duel prestiža i taštine kulminirao je
stupnjevanjem pjesničke deformacije.
Baš kao oličenje svetosti-
ona neraskidiva spona međuzemlja,
krik se odlomio briljantno poput urušenih stijena-
smrskanih hridi- uslijed iznenadne erozije tla.
Ostade vulkanska pukotina
nalik na poharane zidine hrama proročice u Delfima.
Započeh dolijevati kapajući vosak
na akvarelno polje pomasti
prožetih pretkazanjem apokaliptičnih vremena.
Galantno sabravši literarnu ostavštinu,
zametnuh latice djela koja ne venu,
usred raspupalih pelargonija
i zamamnih miomirisa crvenih ruža.
Noseći veo obezglavljene čitateljice novozavjetnih anegdota,
u amforu periodičnih zapisivanja
mahnito ulijevah tračak spiritualnih memoranduma-
nadajući se da će me potiha molitva kraljici ružarija
nagnati na uklanjanje krvoločnih nanošenja ljage
po ekstremitetima tahikardične nositeljice preporođenja.
Kojim sredstvima obmane premostiti nepremostivi jaz
između mojih šarenica
u kojima više nisi inspirativno vidljiv?
Krvavi je predator locirao
samozatajno čuvstvo podvodnog blaga,
htijući mi oduzeti iskricu vjere
što gajim u neuronskim stijenkama.
Uistinu, temeljito je obraćenje,
netom prije alarmantnog udara opomene-
najveća ljudska glorifikacija.
