fbpx
spot_img

Lorena Vojtić za Pokazivač: Budite najbolja verzija sebe i uvijek birajte vedriju perspektivu

Lorena Vojtić (r. Kujek) rođena је 31. 5. 1996. u Osijeku. Odrasla u Valpovačkoj Satnici, a trenutno živi s kćeri i suprugom u Osijeku. U djetinjstvu se bavila glumom, pjevanjem i crkvenim aktivnostima. Završila Оpću gimnaziju u Valpovu, i pohađala Pravni fakultet u Osijeku, smjer upravno pravo. Već dugi niz godina surađuje s brojnim portalima i književnim stranicama na kojima redovno objavljuje svoje radove. Postigl је uspjeh i na Europskom festivalu poezije. Ozbiljnije piše od trećeg razreda srednje škole. Tematike koje dominiraju njenim stvaralaštvom su: život, ljubav, smrt, smisao postojanja i vjera, a sve je protkano nijansama gotike. Uglavnom je pisala poeziju u prozi i misaone tekstove, a nije joj strana ni kratka priča. Osvojila je prvo mjesto u poeziji 2018., po izboru stranice Pisci i Književnost i bila među 5 najčitanijih autorica iste te godine. Na svojoj Facebook stranici NA KRILIMA SNOVA broji 20 000 čitatelja. Članica „Hrvatskog književnog društva“, „Kulture snova“ i „Antuna Ivanošića“.
BIBLIOGRAFIJA
Pojedinačne knjige
1. Na krilima snova 2. Regeneracija neslomljive 3. Ispod ledene epiderme 4. Sunovraćenje 5. Retorika tišine
Skupina autora
1. More na dlanu 2. Tebi ljubavi za Valentinovo 3. Zvezdani Kolodvor 4. Književno Pero 5. Zadarski književni ljetopis

Tako mlada, a takva postignuća…i na ličnom, a i na poetskom planu. Pitanje je jednostavno: Kako si uspela?

Nikad nisam razmišljala o tome da ću biti književnica, već me život tako oblikovao. Jedan dan mi je sinula ideja da bih mogla izdati zbirku, a ostalo je povijest. Inspiracije su se nastavile nizati svojim tokom, a ja sam ih osluškivala i nadala se najboljem. Supruga sam upoznala, isto tako, nenadano i odmah se rodila ljubav, kasnije je došla i bebica, koja nas je promijenila nabolje.

Pet samostalnih knjiga. Ocena je – čista petica. Vidim da ti je poezija primarna. Šta je sa kratkim pričama, romanima…ima li toga na vidiku?

U petoj knjizi sam sabrala prozu i kratke priče, a prve četiri su bile fokusirane na poeziju. Svakako bih htjela napisati roman, za koji imam radnju, ali trenutno mi ne ostaje puno vremena za sebe. Čekat ću da djevojčica još malo poraste i ojača. Tek su mi 24 godine, stignem.

S kim si sarađivala tokom štampanja samostalnih knjiga?

Financira me općina Petrijevci i načelnik Ivo Zelić, knjige mi izdaje Tiskara Slog, Belišće; čiji je vlasnik Vlado Maltar, a lektorica je Višnja Gubica.

Pitanje je klasično, ali…Kako si počela da pišeš i ko ti je u tome bio najveća podrška?

Počela sam pisati, jer nisam mogla glasno izgovoriti ono što me tištilo. Papir sve razumije i taj način izražavanja je svojevrsna terapija. Imala sam podršku u obitelji i prijateljima, ali kako su godine odmicale, tu su se pojavili i moji vjerni čitatelji i simpatizeri, koji mi daju vjetar u leđa.

 

Koliko je tebe u tvojoj pisanoj reči, a koliko zamišljenog ili željenog?

Ja sam revno oličenje onoga što pišem- po nekima premračna, ekscentrična i nerazumljiva, ali svakako temperamentna, osebujna i kreativna ličnost. Cijenim svoju umjetnost i ono što sam do sada stvorila. Kod mene nema puno fantaziranja, no, zato filozofija dominira gotovo svim djelima koja proizlaze iz ovog staro-mladog uma.

Rekao bih da si sada u najboljoj životnoj dobi, život ti se otvara na dlanu. Znam da su planovi često nešto što se ne ostvari, ali odavde gledano, kako vidiš svoju budućnost i šta priželjkuješ? Kako sebe vidiš za 10 godina?

Za 10 godina se vidim upravo ovdje gdje jesam- sa svojom kćeri, suprugom, u našem domu i gradu Osijeku. Eventualno bih dodala još nekoliko izdanih knjiga. Bilo bi poželjno da se tradicija nastavi.

Mlada si pesnikinja, pa si i prava osoba za sledeće pitanje. Kako vidiš poeziju sada u regionu i koja bi bila poruka za sve mlade koji se danas laćaju pera?

Da budem iskrena, u Hrvatskoj se ne može živjeti od pisanja, čast izuzecima. Čini mi se da je to u drugim državama donekle i moguće, ali kod nas se još uvijek dovoljno ne vrednuju nastojanja pojedinaca da se istaknu i žive drugačije od ostalih. Pisci su čudna bića, i nerijetko nailaze na čuđenje i neshvaćenost, tako da nam to ne ide u prilog. Moj savjet mladima jest – da slijede svoje snove i vjeruju u ono što ih čini posebnima, te da se ne osvrću na kritike i sputavanja zavidnih i ljubomornih osoba.

Neguješ gotski stil. Pod čijim uticajem si razvila taj stila i misliš li oprobati se u još nekim vodama poezije, a možda i proze?

Najviše sam se ugledala na stil Sylvie Plath, jer me ona odmah zaintrigirala i potaknula na promišljanje. Imala je nevjerojatan talent, koji je završio tragično. Kao što sam prethodno navela, okušala sam se u raznim vrstama pisanja, i proza mi je neopisivo draga.

Opiši mi osećaj kada si uzela u ruke svoju prvu knjigu koju si napisala. Kome si darovala prvu knjigu?

Osjećaj je bio zapanjujući, a prvu sam knjigu darovala svojoj prijateljici. 

Šta je tvoja najveća inspiracija?

Prije sam uglavnom pisala o smrti, a tek odnedavno počinjem o pravoj ljubavi i ljepšem oličenju stvarnosti. Dijete mi je svojom neokaljanošću ukazalo na posebnu notu nježnosti i ljupkosti u sebi, koju sam do tada zanemarivala i nisam prihvaćala.

Da li je u pripremi nova knjiga? Ako jeste, možeš li nam otkriti delić tema kojima ćeš se u njoj baviti?

Trenutno radim na šestoj knjizi,u kojoj će, kao i u onoj prije nje, carevati proza i kratke priče. Radit će se doslovce o mojim snovima (koji su vrlo detaljni i burni), to je zasad sve što Vam mogu otkriti. Nadam se da će svjetlo dana ugledati 2021.

Za kraj ovog intervjua zamolio bih te da pošalješ jednu „jaku“ poruku našim čitaocima.

Ono što bih svakako poručila svim pratiteljima onoga čime se bavim jest – da budu najbolja verzija sebe i da uvijek biraju vedriju perspektivu, jer će tako njihovo postojanje biti puno produktivnije i uspješnije.

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.