fbpx
spot_img

”Među cvetovima – sakura, među ljudima- samuraj”

”Među cvetovima – sakura, među ljudima- samuraj”
(drevna japanska poslovica)

Počelo je da cveta po beogradskim parkovima i vrtovima…

Sećate se tragedije u Fukušimi 11. marta 2011., u Japanu kada se otrgao atomski reaktor u nukleranoj elektrani i izazvao potrese i cunami?
Moja malenkost je pokrenula akciju sađenja 101 sadnice sakure-japanske višnje u znak podrške japanskom narodu. Ukrajina je zemlja koja pamti sličnu tragediju.
Sadnice je poklonio moj prijatelj Aleksandr Rotov, Kijevski golf klub (golfstream kiev golf club) nam je ustupio aleju i prihvatio obavezu da preko 100 njihovih radnika koji održavaju terene vode računa o drveću… Svako stablo je dobilo svoju pločicu sa imenom i prezimenom i zemljom porekla.Među učesnicima je bilo 11 ambasadora mnogo roditelja sa decom… Jedno od stabala koje sam zasadio (a svako od dece i unuka je dobio svoje) je prošlog aprila ovako cvetalo ( dobio fotografiju za Cveti).
Svako od učesnika je kupovinom stabla donirao pomoć za postradale koju smo uplatili na račun koji smo dobili od japanske ambasade. Po rečima njegove ekselencije ambasadora Toširo Sakate, bila je to jedina realna novčana donacija koja je sa Ukrajine otišla onima kojima je namenjena.
Čitao sam, kasnije, da su, sličnim povodom, u Beogradu, na Kalemegdanu deljene sadnice sakure za sađenje, ali nisam nikada mogao tamo da nađem sakuru u cvatu. Jedna japanska poslovića kaže:
”Ko provede dan u vrtu sakure koja cveta, može računati da će cele godine biti srećan”…
Zato se svakog vikenda u bezbrojnim vrtovima sakura u cvatu, u Japanu, mogu videti čitave porodice koje provedu u njihovom hladu skoro ceo dan…

Slušajući kako se na Kalemegdanu, ali i na Novom Beogradu, seku stoletna stabla, ne mogu da budem ravnodušan. Uznemiri se svaki delić mog bića…Ni 100 novih stabala za jedno posečeno, ne mogu da spasu duše vandala koji su to zamislili i učinili…

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Milan Pajević
Milan Pajević
Rođen 1952. godine, u Užicu, u porodici prosvetnih radnika koji su u to vreme službovali u Bosanskoj Vozući. Obično kaže da je prohodao (detinjstvo i niže razrede završio) u Virovu, osnovnu u Arilju, gimnaziju društvenog smera u Požegi, i kada su svi očekivali da će kao pisac “Najlepše pesme Radio Beograda 1970.” da krene na neki od društvenih fakulteta, položio je prijemni ispit na Mašinskom, upisao ga i završio. Napisao je knjigu “PITAO BIH” koja je objaljena na ruskom i srpskom jeziku, epistolarni roman "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" (Prometej 2018, 2019), a početkom 2020. izašla je knjiga "ČUDNOVATA PLATNA (ne) ispričane priče" (Prometej). Knjiga "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" je početkom 2021. izašla na engleskom jeziku "THE MOUNTAIN THAT LOVED ME boston and other stories" u prevodu SlaviceTomaš. Objavljivao na ruskom, ukrajinskom, engleskom i švedskom, a većina eseja napisanih u poslednje vreme nalazi se na portalu “Naš Nedeljnik”. Pokušava da dokaže da se kulturom i umetnošću može spasti svet. Oženjen je, otac četvoro dece, i deda istom broju unuka.