spot_img

Milan Miodragov Pajević: Priča o Askuru

Intrigantna tema.
Priča je za dve ruke. Evo je:

Odrastao sam u zgradi koja je bila izmedju dva brda pokrivena šumom. Još kao dete sam znao da razlikujem bukvu od graba ili hrasta, i drugog drveća, ne samo po lišću već i po kori, po načinu na koji se hvata mahovina na nju. Pored potoka su bile vrbe, a samo jedna od njih je bila žalosna…

Leta sam provodio kod dede na selu i znao koje voće prvo cveta a koje sazreva, koji plodovi mogu da se suše, od kojih se pravi rakija, od kojih pekmez, a koje se beru i čuvaju za zimu jer mogu dugo da stoje kao dunje ili kožare jabuke. Obično na ormaru. Na Zlatiboru sam tražio zlatni bor, na Tari vite jele, na Kopaoniku Pančićevu omoriku…
U Iraku sam voleo palme na kojima su rasle datule, u Rusiji bele breze…

Ali, današnji razgovor sa starijim sinom kod koga sam u gostima u jednom skandinavskom gradu, i koji je jedno vreme, do korone, imao malu radionicu za obradu i izradu predmeta nameštaja od drveta i firmu koju je nazvao ASKUR.

Sećam se da je aktualnog karpentera ili drvodelju, diplomca bostonskog univerziteta i koopisca epistolarnog romana Planina koja me je volela, koji je bežeći od kompjutera i pomame za konjukturom, profitom savremenog sveta, umesto nauma da ode na Tibet, mir našao u obradi drveta i školi koju je upisao i završio. Radio je zbilja unikalne komade, što za svoju dušu i kuću, što za narudžbe kojih je bilo, i bio je tome veoma posvećen.
A ovo je priča o tome kako je mala firma dobila ime.

Miodrag mi priča:
Prvo sam hteo da firmu nazovem Asken što na Švedskom znači jasen, ali je to ime bilo uzeto. Onda sam hteo da joj dam ime Arbor, što na Latinskom znači drvo, ali i ono je bilo iskorišćeno. Na kraju sam rešio da izmislim reč i to je bilo ASKUR. Uzeo sam da vidim da li ta reč uopšte postoji i da li ima neko značenje i utvrdim da ona na Islandskom znači i Drvo ali i JASEN!

Obradovan ovim saznanjem, posebno da u registru firmi nema ni jedne sa tim nazivom, firma je dobila ime ASKUR WOODWORKS.
A dok sam kopao za askurom po internetu pronašao sam da na islandskom jeziku, u duhu starosevernih naroda, postoji jedno sveto drvo koje se zove Askur Yggdrasil.

Zagledam se malo i ja po tom pitanju i ovako nadjem:
Po staroj severnoj tradiciji skandinavskih naroda Askur Yggdrasil je ogromno drvo u centru kosmosa, oko kog se nalazi sve ostalo uključujući i „devet svetova“. Bogovi (Odi) se skupljaju svakodnevno pod njegovom krošnjom radi dogovora a u samom drvetu žive svakojake životinje (analogija na Arku di Noe). Njegove grane idu daleko u nebo a ima tri glavna korena od kojih svaki ide u po jedan od prastarih izvora: Urvarburun, Livesgermur i Mimisbrun.

Jasen je jedan od tvrdjih drvenih materijala, negde izmedju hrasta i javora, i od njega se najčešće rade predmeti nameštaja, stolice, stolovi, stepenice…ponekad daske za podove, drške za noževe i sekire. U ranija vremena su bili cenjeni lukovi za streljaštvo a drevnija vremena, recimo ona, Princa Valijanta za lov i borbu…

Eto, to bi bila priča o ASKURU ili belom skandinavskom jasenu.

Miodrag i Milan Pajević

Malmo, 8.4.2024.

Milan Pajević
Milan Pajević
Rođen 1952. godine, u Užicu, u porodici prosvetnih radnika koji su u to vreme službovali u Bosanskoj Vozući. Obično kaže da je prohodao (detinjstvo i niže razrede završio) u Virovu, osnovnu u Arilju, gimnaziju društvenog smera u Požegi, i kada su svi očekivali da će kao pisac “Najlepše pesme Radio Beograda 1970.” da krene na neki od društvenih fakulteta, položio je prijemni ispit na Mašinskom, upisao ga i završio. Napisao je knjigu “PITAO BIH” koja je objaljena na ruskom i srpskom jeziku, epistolarni roman "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" (Prometej 2018, 2019), a početkom 2020. izašla je knjiga "ČUDNOVATA PLATNA (ne) ispričane priče" (Prometej). Knjiga "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" je početkom 2021. izašla na engleskom jeziku "THE MOUNTAIN THAT LOVED ME boston and other stories" u prevodu SlaviceTomaš. Objavljivao na ruskom, ukrajinskom, engleskom i švedskom, a većina eseja napisanih u poslednje vreme nalazi se na portalu “Naš Nedeljnik”. Pokušava da dokaže da se kulturom i umetnošću može spasti svet. Oženjen je, otac četvoro dece, i deda istom broju unuka.