fbpx
spot_img

Milan Pajević: Tragovima ARLEMM-a

”Zapevala sojka ptica, misli zora je” − narodna pesma sa Kosova i Metohije

Bio je Ilindan 2019.

Negde popodne, posle vrelog dana, nad desnom obalom Zapadne Morave i uzvodno, Moravice, stuštilo se nevreme, od Ovčar Banje sve sa olujnim vetrom i gradonosnim oblakom.

Sve smo to posmatrali sa terase kuće našeg prijatelja na vranjanskom brdu, malo ispod vrha koji se zove Karaula. Bilo je malo veće društvo ljudi koji su se, kao i svakog leta, sa nekoliko strana sveta skupljali u Arilju za vreme ARLEMM-a.

Te večeri je trebalo da počne Arlem Art Fest na ostrvu intrigantnog imena Uski vir Vivaldijevim koncertom Četiri godišnja doba sa muzičarima grupe Muzikon, koje je predvodio Stefan Milenković… Gledali smo kako se oluja valja uzvodno Moravicom prema Ivanjici devastirajući ostatke letine po selima, ali ipak zaobilazeći Arilje…
Koncert je bio u prohladnoj večeri, naravno, veličanstven u takvom ambijentu ostrva na reci Rzav a Stefan, kao i uvek, maestralan…

Na ostrvu se tiskalo hiljadu, a možda dve i više ljudi, i još su dolazili…
A onda su na scenu polako izašli muzičari iz poznate grupe Barcelona Gipsy Balkan Orchestra sa pevačicom Sandrom Sangiao…

Grupa je sam po sebi interesantna jer je sastavljena od muzičara iz desetak zemalja, koji pevaju pesme na izvornom jeziku zemlje u kojoj nastupaju. Kontrabasista je, koliko se sećam, naše gore list…

Publika je svaku pesmu burno dočekala i još burnije ispratila… Prošlo je nekoliko pesama i onda je mlađana Sandra na besprekornom srpskom jeziku pustila svoj anđeoski vokal i … Zapevala sojka ptica…I taman kad je pustila glas, odjednom je, kao grom iz vedra neba, NESTALO STRUJE!

Nastao je muk. Pevačica je nastavila da peva i onda se desilo nešto neverovatno. Iz hiljadu grla je potekla pesma, za koju sam tek kasnije čuo da je poreklom sa Kosova i Metohije. Zatečen, naježen (neverovatno, čak i sada dok ovo pišem) osetio sam kako sve vibrira: i lišće na drveću, i voda na Rzavu, i nebo nad nama…

A onda je, na kraju pesme, došla struja i sve je zablještalo, ali čarolije je nestalo. U istom uzbuđenju koje je napravilo sinergiju između muzičara i publike koncert je priveden kraju, taman kada je počela kiša. Krenuo sam peške kući sam jer su se moji posle nestanka struje povukli sve sa unucima, ali su ostali suvi… Nikad u životu nisam tako i toliko pokisao jer se kiša pretvorila u pravu provalu oblaka, ali to ni meni, ni nikom ko je ostao do kraja nije smetalo…

To uzbuđenje koje sam tada osetio mi se desilo nekoliko puta u životu. I uvek su bili glasovi u pitanju. Hor Jevreja iz opere Nabuko u ambijentu arene u Veroni, ženski glasovi u jednom od zagorskih manastira, hor Donskih kozaka… i ovaj neimenovani hor iz grla žena na Uskom viru koje su sa Sandrom u mrklom mraku sa upaljenim telefonima kao svicima otpevali Zapevala sojka ptica, misli zora je…

A pre neki dan je, koncertom Prvog beogradskog pevačkog društva pod rukovodstvom Svetlane Vilić u porti ariljske crkve, zadužbine kralja Dragutina Nemanjića, spuštena zavesa na ovogodišnji ARLEMM, 2022.

 

Milan Pajević
Milan Pajević
Rođen 1952. godine, u Užicu, u porodici prosvetnih radnika koji su u to vreme službovali u Bosanskoj Vozući. Obično kaže da je prohodao (detinjstvo i niže razrede završio) u Virovu, osnovnu u Arilju, gimnaziju društvenog smera u Požegi, i kada su svi očekivali da će kao pisac “Najlepše pesme Radio Beograda 1970.” da krene na neki od društvenih fakulteta, položio je prijemni ispit na Mašinskom, upisao ga i završio. Napisao je knjigu “PITAO BIH” koja je objaljena na ruskom i srpskom jeziku, epistolarni roman "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" (Prometej 2018, 2019), a početkom 2020. izašla je knjiga "ČUDNOVATA PLATNA (ne) ispričane priče" (Prometej). Knjiga "PLANINA KOJA ME JE VOLELA bostonske i druge priče" je početkom 2021. izašla na engleskom jeziku "THE MOUNTAIN THAT LOVED ME boston and other stories" u prevodu SlaviceTomaš. Objavljivao na ruskom, ukrajinskom, engleskom i švedskom, a većina eseja napisanih u poslednje vreme nalazi se na portalu “Naš Nedeljnik”. Pokušava da dokaže da se kulturom i umetnošću može spasti svet. Oženjen je, otac četvoro dece, i deda istom broju unuka.