fbpx
spot_img

Miloš M. Simić: Pero

Napolju je suvo vreme

Od kojeg man puca koža na rukama.

Bal dvorskih luda

Cepa nam obraze

I više nismo isti.

 

Hodam među ispraznim stranicama,

A i šta je među njima

Samo jedna prazna hartija?

 

Noć satire dan, znam,

Ne bi joj bio prvi put

Jer njena je krv plemićka.

Mojim se venama razliva jeftino vino.

 

A ja bih da je nasmejem

I postidim svojim pogledima

Dok se uvija pod usnama

I sazreva svojim mirisom

na mom jastuku.

 

Nemo čuvam svet

U kom i dalje mogu biti svoj

Kako bih joj utkao u talase kose.

 

Napisaće,

kaže mi noć,

sonet o ljubavi.

I tiho, tiho prede u mom zagrljaju

Svoju baladu o zori

Kao uspavanku listovima

Koji iščekuju svoju priču.

 

Ne pamtim kada sam

Tako dobro spavao

Kao posle nje.

Miloš M. Simić 
Miloš M. Simić 
Rođen je 1986. godine u Kragujevcu. Po obrazovanju diplomirani pravnik, dok je po zanimanju spletom životnih okolnosti industrijski inženjer. Pisanjem počinje aktivno da se bavi od 2019. godine gledavši to kao na samo još jedan hobi. Učestvovanjem na književnim konkursima biva zapažen po svojoj originalnosti i kreativnosti od strane “Balkanske pjesničke unije” čime se jako ponosi, kao i osvojenom drugom mestu na “Sremskokarlovačkim pesničkim brodovima” 2021. godine za pesmu naziva “Pesma slavuja” inspirisan životnim delom Đorđa Balaševića. Svojim, kako kaže, skromnim doprinosom kulturi biva zapažen od strane izdavačke kuće Umetnički horizont te objavljuje svoju prvu zbirku pesama pod nazivom Mesečeva beseda (uz dve čaše vina i sat vremena) 2020. godine. U želji za daljim razvitkom svoje umetničke svesti, početkom 2022. godine stupa u saradnju sa portalom Pokazivač gde objavljuje svoje radove, ali i intervjue sa stvaraocima iz raznih oblasti umetnosti kako bi podstakao “novu generaciju sanjara da žive svoj san”.