NA NOVOPAZARSKOJ CESTI – DŽIBRIĆ ADMIR
Ne, usne ti neće spominjati ime.
Tad bih te veličao,
Svakom riječ odao.
Tad bi znala tu na NovoPazarskoj cesti
još i drhtim i rastem,
kradu me koraci i ne pitaju.
Stežem te uz grudi, k’o kaiš na pantalonama,
a ostavljam na srcu praznu jednu rupu,
za svaki slučaj po zlu ako krene
u prazninu da te sahranim.
Ne, ni pjesme te neće opjevati.
Pričao bi tad o vječnoj ljubavi.
Svaki stih počinjao imenom tvojim.
Znala bi, ruža si što mirišem
i danju i noću,
Znala bi, odgovore na moja pisma
i zašto poštar kuca dvaput na vrata
samo ti čitav život.
Igrat’ ću protiv sebe.
Ćutat’ ću,
ćutanjem te pobijediti.
(2014)
