fbpx

Nada Vučičić, slikarka i pesnikinja iz Splita predstavlja knjigu „Poezija riječi i boje“

Nada Vučičić rođena je u Splitu 1949.  godine. Već u osnovnoj školi primijećena je po pisanju lijepe riječi, te sudjeluje u natjecanjima i osvaja priznanja. Do osnivanja obitelji bavi se pisanjem za list  Poruka borca, objavljuje poeziju po časopisima itd. Rad i obitelj donose da prestaje s umjetničkim aktivnostima.  Za javnost se vraća preko facebook- a i otkriva se i kao slikarica amaterka, iskazujući svoju dušu riječi i bojom.

Objavljuje pjesme u međunarodnim zbirkama: Valentinovo, Gigantica, Zagrli život, Mili Dueli, More na dlanu, Skadarlijska boemija. Objavljuje i  u zajedničkoj zbirci ( 20 ) autora „Stihom ispisujem dušu„ u izdanju KULTure sNOVA Zagreb.

10698664_1563126233909148_6744774873762553064_n

 

Knjiga  „Poezija riječi i boje“ je njen prvijenac u kojem razlijeva boju po stihovima, otkrivajuć svoju igru djeteta u traženju onog propuštenog, a snivanog u prošlom vremenu.

10153875_1396678897274031_1819890202_n

Članica je Udruženja balkanskih umetnika i jedna od učesnica u projektu  istog pod nazivom “Zagrli život”, namenjienom  pomoći deci oboleloj od kancera.

 

Šutimo

 

Cvijeće umire tiho,

kiši nebo suzama

bez jecaja,

lažno se smiješimo,

očima tražimo daljine,

bježimo stojeći u mjestu.

Samo čežnja zgusnuta

u želju

ostaje između nas.

 

Proći će bol

 

U celofanu zapakirani

snovi i tuga,

k’o cvijetni aranžman

na stolu mome,

i slika jedna uz svijeću

što gori,

umorno veče

i tužna fuga.

Znam da će proći

kao i sve,

tek uspomena

bit’ će draga…

ali sad boli i peče,

još svježa je rana.

Misao još nas

i u daljini spaja,

duše naše u plesu,

nisu spremne

odustati od sanje.

Kapljicom kišnom

iz oka svoga

gasim polako

svijeće plam,

vratiti se životu

moramo oboje,

sudbina je davno

složila za nas plan.

 

Što li mi to srce komada?

 

u ljetno jutro suncem obasjano?

Potreba bolna kojom ne vladam

da kapi mora pijem k’o svetu vodu

s izvora

da mi bol olakša, dok živim.

Vrijeme tuge i vrijeme plača

krvlju mojom

tijelom korača, a ni vriska nema.

Samo galeb u visini kriči

i doziva!

Bol bez boje i mirisa

a gle…

sve diše i živi.

Jel’ to moja

ili galebova sjena

titra i vibrira u nijemosti svjetla,

u tišini mora?

Il’ ni jauk više zvuka nema?

Tode Nikoletić, Nada Vučičić i Dijana Uherek Stevanović prilikom prvog njenog gostovanja u Srbiji.

Fotografija nakon časa likovne kulture u OŠ “Miroslav Antić” Palić i uručivanja poklona – slike učenicima.

Prethodni tekstLaku noć
Sledeći tekstNa današnji dan: 6. januar
UDRUŽENjE BALKANSKIH UMETNIKA
UDRUŽENjE BALKANSKIH UMETNIKAhttp://ubu.mojsajt.rs/
Nevladino i neprofitno udruženje, osnovano na neodređeno vreme, radi ostvarivanja ciljeva u oblasti savremenog kulturnog stvaralaštva i to kroz književnost, slikarstvo, fotografiju, muzički i scenski angažman, sa posebnim osvrtom na afirmaciju mladih u cilju održivosti i unapređenju postojećeg i kreiranju novog kulturnog života društvenih zajednica na Balkanu.