Oran: Dobro veče.
Anja: Svako veče.
Oran: Kako ste?
Anja: Fino sam, Vi?
Oran: Ja sam odlično! :)
Anja: Drago mi je.
Oran: Pa i meni je.
Anja: Možete da napravite link izmedju poslednjeg i 2. ili 3. razgovora pre toga..pa da skapirate nešto.. :)…što nisam smela direktno:) Eto. Ali, to je samo posledica maštanja o Vama inače.
Oran: Eh, prvo to je nemoguće…a drugo…
Anja: Nemoguće je da maštam????
Oran: Ne, ne…da to povežem.
Anja: Znala sam, zato sam odvojila u nekoliko puta :)
Oran: Aha.
Anja: Ništa strašno, eto.
Oran: Nista strašno šta?
Anja: San, trgla sam se posle 20 minuta :)
Oran: Ništa ne razumem. Kada ste zaspali?
Anja: Ma nije ni važno, ionako ne bih rekla šta je bilo…dovoljno je to.
Oran: Aha. Pa dobro…samo nisam ja baš vredan Vašeg maštanja…bolje preusmerite misli…baš.
Anja: Opet on…
Oran: Pa ja, nego ko? :)
Anja: Pa nemojte više o tome, više.
Oran: Pa moram, bar s vremena na vreme.
Anja: Ne morate, bwe više. Jasno mi je bilo i prvi put kad ste rekli.
Oran: Aha. Dobro, pokušaću. A sada, šta bi sa tim profilima? Vredelo je ignorisanja?
Anja: Kako ste proveli dan, čoveče?
Oran: Ja izuzetno…baš.
Anja: Oooo, drago mi je, baš.
Oran: Danas je seoska slava mog sela…
Anja: Ooooo…slavili ste?
Oran: Pa pojasniću…Obzirom da u selu još uvek nemam adekvatne uslove…
Anja: Bila bih vam zahvalna.
Oran: A ne želim u Kragujevcu da pravim prijem povodom seoske slave, već u selu…(ovde primamo goste kada su dve slave u pitanju). Pa sam onda našao neko srednje, privremeno rešenje… i danas sam dočekao goste koji mi inače ne dolaze na slavu, a idem kod njih na litije…Dve kuće. Tako da eto, imali smo goste…i bilo je baš lepo.
Anja: Ooo, fino baš, drago mi je. Ste se naklopali? :)
Oran: (Na kući se odžak puši, na tavanu meso suši…Ja sam seljak u srcu i dusi!) :) Nisam, vodio sam računa. Sutra ću…idem na seosku slavu kod rođaka.
Anja: Opet? Vi samo po slavama nekim?? :)
Oran: Pa u četvrtak… Pa da znate da je tako. :)
Anja: Auuuu.
Oran: Pa u subotu jedan rođendančić…
Anja: Eto toliko o tim velikim obavezama…a ja pomislih ko zna šta je…:)
Oran: A u petak sam pozvan od strane đaka i roditelja…Za dalje ne smem ni da mislim…:)
Anja: Hihihhi, idete na školsku zurku? :)
Oran: :) Ne, ne…izgleda da su zakupili neki prostor…ili šta već…pozvali su me porodično…
Anja: Valjda ćete uspeti da svratite bar u sredu (tad valjda ništa nemate) …
Oran: A bio sam na maturi mojih osmaka pre nekoliko dana. :)
Anja: Ooo, kako je bilo? Kako je bilo sa osmacima?
Oran: Ma svratiću ja svih ovih dana…Pa lepo…oni igrali i pevali…
Anja: Samo nemojte u petak, nisam tu :)
Oran: Šta bi s tim profilom?
Anja: Čoveče, juče ste me toliko…sad ćete biti malo na čekanju, za kaznu :) I da, da ste mi dali broj, lakše bi bilo porukom, ali ….
Oran: E, baš me briga.
Anja: :)
Oran: Ne bih Vas sada pogledao ni da me preklinjete…da me na kolenima molite…da mi dobitak na lotou zavisi do toga…da me golicate po tabanima…ma da me poljubite, ne bih.
Anja: Više ne preklinjem…ne molim ,nisam na kolenima….ne, ne, eto…ko hoće – tu sam, ko neće…eto.
Oran: Samo bih zatvorio oči.
Anja: Ste pročitali za platonsku ljubav i svađu?
Oran: Jesam.
Anja: :)
Oran: I meni se to tako čini.
Anja: :) I meni.
Oran: Prava smejurija, baš. Ne mogu da verujem šta se dešava…
Anja: Prva svađa :)
Oran: Pa po Vama prva, po meni deseta. :)
Anja: Ali i posle svega što smo zajedno prošli i dalje guramo :)
Oran: Pa sad…izgleda…Inače, ovo što se dešava (ne znam šta) je potpuno za mene nepoznato…Potpuno nova životna situacija i uopšte ne znam šta da radim.
Anja: Druga svađa, prva je bila zbog nesporazuma, a ova …
Oran: Aha.
Anja: Samo trenutak, zovu me…
Oran: Bekam.
Anja: Da Vas pitam nešto…presing?
Oran: Samo izvolite. To je antialergijski lek. Čini mi se. Meni je poznat iz iskustva svoje dece…
Anja: I meni se čini da je tako.
Oran: Uglavnom su ga uzimali u sirupu.
Anja: Hvala Vam. Idem da podelim dozu :) Sad ću, samo časak.
Oran: Za Vas sam uvek na pomoći.
Anja: Ovako, hvala vam, hvala.
Oran: Nema na čemu. A kome ste to podelili dozu?
Anja: Samo sekund. Opet :)
Oran: Bekam (opet).
Anja: Opet. Evo me. Ste tu?
Oran: Da, da…A kome podeliste te doze?
Anja: tu-tu
Oran: :) Dakle?
Anja: Dakle? Zato, stoga. Veznici za zaključne? :)
Oran: Ma more, dobiste Vi pitanje…Molim, odgovorite.
Anja: Podelila je jednoj osobi sa kojom živim, eto.
Oran: To je Vaše dete?
Anja: Želeli biste to pa da se konačno upoznamo? :)
Oran: A zašto jednostavno ne odgovorite na pitanje? :)
Anja: :) Lakse mi je ovako, na pitanje pitanjem :) Nije moje dete to bilo, prvo mora da se oplodi jajna ćelija….itd.
Oran: Ma nemojte mi reći. Da, da…čini mi se da teoretski to odlično poznajem. A čije to onda dete?
Anja: To je dete moje bake :)
Oran: Aha…Ako je to dete Vaše bake…To bi onda bila ili mama, ili tata, je li?
Anja: Pa zaključite sami..a mogla bi biti i tetka ili ujak, ili stric…:) U svakom slučaju, neko od meni bliskih ljudi.
Oran: Aha. A zasto baš Vi?
Anja: Zato što sam bila najdostupnija…a pokušavaju nekako da me zbace od kompa, eto.
Oran: Aha. Pa nije im loša taktika. A s koliko osoba živite?
Anja: Čoveče, ne ispitujte me tako samo, kao cajkan ste neki…
Oran: Ma nemojte. A Vi, Vi ste kao policajka. Sa sve pistoljče i lisice. :) I šeširić.
Anja: Ja? Pa šta Vas ispitujem? Šta?
Oran: :) Pa trenutno ništa. Ali ispitivali ste.
Anja: Inače Vas ništa ne ispitujem…Vaša slobodna volja da mi pričate šta hoćete :)
Oran: Dok niste saznali šta Vas interesuje…sada Vam je lako…a ja što ništa ne znam…o tome niko ne progovara.
Anja: E baš niste u pravu. Imam utisak da znam tako malo o Vama, tako malo, ali verujte da je tako…kažete mi po nešto i to jedva.
Oran: Pa makar znate da su to istiniti podaci…
Anja: Čupam reči iz Vas.
Oran: Ja o Vama ne znam skoro ništa, a to malo što znam možda nije ni istitnito.
Anja: E pa kad nećete da dubite razgovor ni priču…
Oran: Pa šta ćete dublje? Jedino da dubim na glavi. :)
Anja: Nije potrebno…
Oran: E, zahvaljujem. Onda, s kim živite? :)
Anja: A sa kim Vi živite?
Oran: Pa vec sam rekao. Vi ništa ne pamtite.
Anja: Niste rekli.
Oran: Baš. Pa da se zaključiti…vrlo prosto.
Anja: To je bilo neko nevidljivo mastilo Vaše.
Oran: Koliko se sećam – nije :)
Oran: Dakle?
Anja: Mama, tata, sestra, muž i ja.
Oran: Aha. Zanimljivo.
Anja: :) Kako kome.
Oran: :) Da, da….jasno. Ništa, moraćete pod hitno da se udajete…i time obezbedite zivotni prostor. :) Lepo kaze Vaš dragi. E, sta radi Vas dragi?
Anja: Moj dragi verovatno spava…čuli smo se malo pre.
Oran: Pa šta veli Vaš dragi?
Anja: Svašta, hoćete li njegov broj pa da se malo čujete ?
Oran: Ne želim.
Anja: Zapeo čovek za njega…
Oran: A šta to svašta?
Anja: Svašta ću opet pomisliti…
Oran: :) Pa šta ću kada me interesuje. Dakle, šta kaže Vaš dragi?
Anja: On Vas interesuje?
Oran: Ne, interesuje me šta priča sa Vama.
Anja: O, pa to su jako intimni razgovori, jako intimni.
Oran: O, pa ne morate pričati o intimi. :) Ne interesuje me šta Vam šapće na uvce u određenim trenucima…:)
Anja: O samo šta mi šapuće…oh :)
Oran: E, pa to me ne interesuje!
Anja: Ćete da čujete? :)
Oran: Ne!
Anja: e
Oran: o
Anja: Nabacila sam još jednog dečkica kome se sviđam :)
Oran: Je li? Kad pre?
Anja: Jeste. Danas. Eto.
Oran: Opa. I?
Anja: Samo da znate. Pa nema i…ja se njemu svidela. Samo toliko, ne on meni. Ja sam zauzeta.
Oran: Aha. Pa kako je pokazao da mu se sviđate?
Anja: Stavio je ruku na moju i to mi se desilo prvi put, ali bilo je jako slatko i nežno…mladi neki dečkić.
Oran: Hm. Pa kako je to stavio ruku, u kojoj prilici?
Anja: U praznom busu…vozila sam se danas…
Oran: Pa reče li štogod?
Anja: Ništa, samo je gledao(balavio) i stavio ruku.
Oran: Pa Vi to opisujete kao da ste savršenstvo. Ispade da na Vas svako balavi.
Anja: Šta? Joj bwe čoveče…Kažem Vam da mi se to prvi put tako desilo.
Oran: Pa i pre ste pominjali autobus…i balavljenje…i tako to…Baš.
Anja: Nije baš tako.
Oran: Pa slično je, da.
Anja: Preteraste ga sad. Prijavila sam Vam, a Vi kako hoćete. Nemojte posle da kažete da Vam nisam rekla.
Oran: Pa šta ja imam od te Vaše prijave?
Anja: A je li morate uvek od svega da imate neku korist?
Oran: :) Ne, to mi je prvo palo na pamet…želeo sam da kažem da ne vidim zašto ste mi to rekli.
Anja: Pa kao kažem Vam nešto što mi se desilo danas. Ne morate mi postavljati pitanja, dobrovoljno pričam :) Ala ste vi kontradiktorni.
Oran: Aha. Dobro, dobro…izvinjavam se…nastavite.
Anja: Prvo kažete da Vas zanima sve, a posle ovako…čoveče.
Oran: Pa izvinio sam se…Samo napred. Sve mi recite.
Anja: Ovako, ustala sam malo posle 8, malo se izležavala u krevetu, malo više :)
Oran: Da?
Anja: Potom se istuširala..ali kosu nisam jer je bila frćkava.
Oran: Dobro, i?
Anja: Otišla do kuhinje, a sudova do plafona…pa se i tu malo zadržala.
Oran: Aha, i?
Anja: Oprala sve do poslednjeg suda, sve baš. Prebrisala sudoperu, skuvala kafu mojima.
Oran: Dobro, i?
Anja: Doručkovala na trosedu :) To obožavam.
Oran: Zanimljivo. A šta ste doručkovali?
Anja: Burek sa sirom i jogurt.
Oran: Aha. Lepo. I?
Anja: Posan burek :)
Oran: Posan, a sa sirom…zanimljivo. No, nema veze…i?
Anja: Čoveče, pa shvatite nešto i kao šalu. Posna je meni i slanina sa mnogo onog crvenog.. joj…bwe.
Oran: Pa ja sam se uživeo u Vaš dan…nema sad tu šale.
Anja: Pa malo šale…Kaže moja drugarica: ja volim čvarke, ali one koji nisu masni!!!!!! Isto to i ovo sa burekom.
Oran: :) Baš.
Anja: Bio je sav u masti, sve je lilo, ali…Njam, najm.
Oran: Auuuuuuuu. Pa ja ne znam kako bih to gledao. :) Morao bih ja da se žrtvujem da ne dođe do Vaših usta.
Anja: Čoveče, njam, njam je bio.
Oran: :)
Anja: Znate, to sam i ja radila kad sam bila mlađa…
Oran: Šta? Jeli burek? :)
Anja: Ima jedna čokolada u ormariću…jede mi se nešto slatko…gledam je, obilazim…i ovako razmislim…
Oran: Pili jogurt? :)
Anja: Jedna je i trebalo bi da je podelim sa svima…ali ako je oni pojedu, pokvariće im se zubi, ili je možda čokolada loša, pa će im biti ružna. Da je ipak ja pojedem? Da :)
Oran: Zanimljivo razmisljanje. NE!
Anja: :)
Oran: Butkice će onda da porastu…:) Da se raskrupnjaju…I dlačice brže rastu od čokoladice, ne znate? :)
Anja: Kasno…
Oran: Ijaoooooooooooooooooo.
Anja: Koje dlačice? Brčici, na nogama, rukama…:)
Oran: Pa kad pre, bre! Ma svuda! Samo bujaju! :)
Anja: Ma koga zanimaju dlake više?
Oran: Nadiru, i tako to…Zamislite ono momče…stavlja ruku na Vašu i oseti krzno…:)
Anja: Nebitna stvar.
Oran: Pa nikoga, u tome je i fora…
Anja: :))
Oran: A onda nećete ni Vi sa tim dlakama zanimati nikoga…čak ni u autobusu. :) A više Vam ne dozvoljavaju da vozite automobilče.
Anja: Depilator i vosak rade :)
Oran: Pa Vi kombinujte, svaka čast.
Anja: Ovo za ovo, ono za ono…Idem…Moram…pozz
Oran: Laka noć…kao perce…pa-pa
Anja: laka noć.
Oran: Ah, da…i prijatni snovi. :)
Oran:
Sumrak sreće
Poruka se sa osećanjima prepliće.
*
Jaka, kao zemljotres što planine u prah ruši,
Snažna, kao bujica nabreklu branu guši.
*
Osvit zore je sumrak sreće,
jer sa svakim sumrakom tvoje ja uvek odleće.
*
Odleće kao lasta put juga
koju čeka ova moja prolećna tuga.
*
Znam te, vratićes se, ali dokle još?
Šta ću ja ako izgubim sa sledećim sumrakom taj blistavi broš?
*
Od sumraka do svitanja, od zore do pitanja
grebu me naša preplitanja.
*
Grebu, ali i golicaju kao nikada do sada
i čine da se rađa, do sada, nepoznata nada.
*
A nada, baš kao i svaka nada budi svitanje
budi svitanje u sred ovoga mračnoga grada.
*
I sto je veća nada, i sto je osećanje veće
čini mi da je sve bliži sumrak sreće.
– nastaviće se –
Trinaesto poglavlje elektronske i do sada neobjavljivane knjige Zorana Todorovića „Oran i Anja“
Ako neko pomisli da je vredno štampanog izdanja, može se slobodno obratiti autoru romana, tj. meni. Uživajte u nastavcima (ako možete i ako ste uopšte i ovo poglavlje pročitali :)